cičati

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Serbo-Croatian[edit]

Etymology[edit]

From cȉjū, onomatopoeic in origin.

Verb[edit]

cìčati impf (Cyrillic spelling цѝчати)

  1. (intransitive) to squeak, yelp (emit a short, high-pitched sound, especially like a mouse)
    • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
      kad gospođe ugrabljene,
      budući se osvijestile,
      svu u glase sjedinjene
      tuže, ciče, plaču, cvile.
    • 1724, Ignjat Đurđević, Suze Marunkove:
      Ah pridaj se na ove riči,
      dzidzaniju pusti iz glave,
      gdi mâ duša plače i ciči
      kako crnjelj vrh žerave,
      o djevojko prem neumana,
      tvrđa od Toste i Ograna.
    • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
      Fali Boga što nije opaka,
      jer je, momče, zla žena ovaka:
      kada njojzi nije što po ćudi,
      ne stidi se ni poštenih ljudi,
      nego viče i po kući buči,
      lupa vrati, kao vrag se muči,
      ciči, ječi, pak oda zla plače,
      kune, grdi i po kući skače.
    • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:
      I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
      A pak grabi sad krste, sad Turke,
      Ter im svojijem ruhom oči veže.
    • 1916, Ivana Brlić-Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu:
      Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu: "Oje oj! Oje oj! dovršen je posao moj!"- ciči bijes.

Conjugation[edit]

Related terms[edit]