cvit

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Serbo-Croatian[edit]

Alternative forms[edit]

Etymology[edit]

From Proto-Slavic *květъ.

Pronunciation[edit]

Noun[edit]

cvȋt m

  1. (Chakavian, Ikavian) flower
    • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):
      Po travici toj zeleni
      ja ću brati cvit rumeni
      ter ću sebi venčac viti
      dokle trava vas nasiti.
    • Late 15C, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:
      Ja ću poć po svitu svudi se tukući
      Jak pčela po cvitu slatki med ištući.
    • 1501, Marko Marulić, Judita:
      Još iz dna izvita ne biše sva zora,
      ni rosa sa cvita opala, da gora
      biljaše jur zgora visoko varhami,
      a struja od mora mišaše iskrami.
    • 1622, Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga:
      Kaže ropstvo, krije verigu,
      Ište zdravlje u nemoći,
      Kami u cvijeću, cvit na snigu,
      Snig na suncu, sunce u noći.
      Vjeru i ljubav tko god scijeni
      U nekrepkoj naći ženi.
    • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
      On već dili kom mladu ptičicu,
      komu voćku, kom cvita kiticu