cić

See also: cic, CIC, cič, and -čić

Serbo-Croatian

Alternative forms

• (Ijekavian): cjeć

Preposition

cić (Cyrillic spelling цић)

1. (Croatia, Chakavian, archaic, Ikavian) because, due to
   • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):

     cić velike nje liposti

     učinim joj dobra dosti.

   • 1536, Petar Zoranić, Planine:

     Mogal da bih reći ča v srdacu ćutim

     ljubavi služeći i ča cić nje patim,

   • 1684, Pavao Vitezović, Odiljenje sigetsko:

     Cić kôga li jada tako se rastužil?

     Povij, to bih rada da bi mi poslužil.