hći

See also: HCl, HCI, and hči

Serbo-Croatian

Alternative forms

• (standard): kćȋ

Etymology

From Proto-Slavic *dъťi, from (deprecated template usage) [etyl] Proto-Indo-European *dʰugh₂tḗr.

Noun

hći f (Cyrillic spelling хћи)

1. (Chakavian) daughter
   • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):

     U oca sam hći jedina,

     ostala sam kako stina,

   • 1501, Marko Marulić, Judita:

     Ki ovašćiniše sestru njih, u zlo ih

     tišće, i vidiše žen i hćeri svojih

     od sebe razsto(j)ih, blago razdiljeno

     u ruke slug tvo(j)ih, tobom dopušćeno.

   • 1728, Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijene Pokornice:

     božjem srcu hći sam prava,

     pokoj, ures, dika i slava.