User:Ivan Štambuk/Turkish LW

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Popis turcizama u srpskohrvatskom (bilo direktnih, bilo medijatornih). Kompilirano po Vujaklji, Anić-Klaiću, Skoku, Škaljiću, Arj i HER/Aniću. Srpskohrvatske definicije trijeba preoblikovati kako ne bismo violirali vlasnička prava prije nego ovo odleti u appendix.

Engleske definicije bi trebali po mogućnosti biti ekvivalentni turcizmi u engleštini, dakle jànjičār da bude janissary i sl.


Serbo-Croatian lemma Variant forms Etymology Derived words Serbo-Croatian meaning English meaning
ȁba Turkish عبا (abâ)/aba < Arabic عَبَاءَة (̔abā̕) abàhija, abàja, bája 1. domaće grubo sukno od valjane vune;
2. gornji dio muške odjeće od takva sukna
aba
ȁbadžija Turkish abaci abadžìluk 1. zanatlija koji izrađuje oděću od abe, grube vunene tkanine
2. trgovac koji prodaje oděvne predmete od abe
abdeshàna àbdest + Turkish خانه (hâne)/hane < Persian خانه (khâne, house). posebno město u kući gdě se uzima abdest
àbdest àbdes, àvdest Turkish آبدست (âbdest)/abdest < Persian آبدست (ābdast), from آب (āb, water) and دست (dast, hand). abdeslija obredno pranje dělova těla prě molitve i prilikom rukovanja i čitanja Kurana abdest


Ajša (tur. Ayse živa) muslimansko žensko ime; žena ljubimica Muhamedova.
abapi (tur. abaci) mesec avgust kod Turaka, po sirijskom kalendaru.
abraš (tur. abras, šaren, pegav) 1. čovek pegava lica; 2. konj sa belim pegama na gubici ili ispod repa; 3. vet. ospa po koži kod nekih domaćih životinja.
ada (tur. ada) rečno ili jezersko ostrvo.
adiđar (tur. yadigar uspomena) skupocen ukras koji služi kao nakit; predmet bogato ukrašen; fig. vrlo lepa stvar ili osoba.
adàlet (tur. ← arap. ̔adālä) svojstvo ili postupak onoga koji je pravedan; stečeno pravo; pravda, pravica, pravednost, pravilnost, ispravnost
afijun (stgrč., arap., tur.) v. afion
afion (stgrč. oplon, arap. afyun, tur. afyon) mak; opij, opijum, dremak.
aga (tur. aga) l. vlasnik zemlje (nekada u Turskoj); 2. vojni starešina (u nekadašnjoj Turskoj); 3. titula kod muslimana; gospodin, gospodar, gazda.
agaluk (tur. agirlik) dostojanstvo agino.
agrama (tur. ograma) velika, teška bolest.
ahmedija (arap. ahmadiyya, tur. ahmediye) beli šal kojim se obavija fes, turban, čalma.
ahíret (tur. ahyr "posljednji" ← arap. āḫirä) drugi svijet, zagrobni život, onaj svijet, svijet u koji se odlazi nakon smrti po islamskom učenju, dijeli se na dženet i džehenem [preseliti (se) na ahiret umrijeti]
air (tur. hayir) sreća, dobro, korist; dobrotvorne ustanova, zadužbina
airli (tur. hayirli) srećan, dobar, čestit.
ajam (tur. oyum prorez) deo ama koji se stavlja konju na vrat, ogrlina.
ajdamak (tur. haydamak) batina, motka
ajgir (tur. aygır) pastuv, ždrebac.
ajkuva (tur.) draga, ljubavnica.
ajluk (tur. aylık ← ay: mjesec) dohodak, plata
ajman, ajmana (tur. haymana) 1. domaća životinja; marva, stoka; 2. neradnik, skitnica, gotovan, bitanga.
ajvan (tur.) v. hajvan.
ajvar (tur.) v. hajvar.
akik (tur. akik ← arap. ̔aqīq) crveni poludragi kamen koji se upotrebljava za prstenje i đerdane.
akmak (tur. aćtak) glupan, budala.
akrep (tur. akrep ← arap. ̔aqräb) škorpija, uopšte svaka otrovna životinja; jakrep.
akšam (tur. akşam "večer" ← perz. aḥšām) l. prvi mrak, zalazak sunca, sumrak, prvi deo večeri neposredno posle zalaska sunca; 2. vreme četvrte molitve muhamedanaca, po zalasku sunca. [akšam-cuijet bilj­ka pupoljica (lat. Oenothera biennis); akšam-čiček (tur. čiček cvijet) biljka]
al (tur. al) otvoreno crven, rumen, ružičast; alev.
alaj (tur. alay) vojska, odeljenje konjanika; parada, svečana povorka; gomila, svetina, mnoštvo. [alaj-barjak zastava
alaj-barjak (tur. alay bayragi) glavna vojnička zastava.
alaj-beg (tur. alay-beyi) zapovednik nad odeljenjem pešadije (bataljonom) ili konjice (eskadronom).
alajka (tur. halayik) 1. robinja, sluškinja; 2. »sena opaka jezika, jezičara; 3. pokvarena, raspusna, nemoralna žena.
alak (tur.) urnebes, vika, galama; juriš, napad; gomila, mnoštvo, rulja
alal (arap. halal, tur. helal ono pggo je pravedno) blagoslov, sreća; u izrazima: neka mu je alal neka mu je prosto; alal im (mu) vera bravo! odlično!
alaliti, halaliti (tur. od helal) l. oprostiti se, pozdraviti se, oprostiti se na rastanku; 2. pokloniti.
alamanka (tur. Alman Nemac) vrsta sablje nemačke izrade.
alat (arap. alat, tur. alat) pribor, sve što je potrebno za rad, naročito ručni, oruđe.
alat (tur. al crven, at konj) alatast konj, riđan.
aldum (tur. aldim) zlato
aldumaš (tur. aldim akcesi) čašćenje koje čini kupac nakon kupovine na pazaru ili u čaršiji; napojnica.
alejkum selam (tur. 'alaykum-u-ssalam) muslimanski pozdrav: mir među vama!
alka (tur. halka) v. halka.
almaz (grč. asamas, tur. elmas, arap. almas) dijamant.
altin (tur. altin) l. zlato, turski zlatni novac, dukat; 2. ruski bakreni novac.
alva (tur. helva) v. halva.
alvadžija (tur. helvaci) onaj koji pravi i prodaje alvum napitak od kajmaka, kukuruznog brašna i dr. (boza); slastičar.
alvaluk (tur. helvahk) napojnica, nagrada, čast koju daje obično onaj koji obuče nešto novo.
alàdža (tur. aladža raznobojan, šaren) pamučna tkanina s utkanim uzdužnim prugama, a kasnije i s različitim biljnim ornamentima; haljina od te tkanine; (Aladža) znamenita džamija u Foči potpuno srušena u ratu 1992.
alákati [halákati] (tur. alahmak) 1. glasno zazivati Alaha u boju ili jurišu: Allāh ili jā Allāh: Bože! 2. jurišati uz urnebesnu viku 3. silno se čuditi 4. vikati, derati se, galamiti, dići galamu
alámet (alȃmet ← arap. ̔alāmä) ono što prethodi događaju i sl.; znak, simptom, predznak [dobar/loš alamet], trag, najava; prigoda, zgo­da, pravi trenutak; oluja, mećava, ne­vrijeme; prokletstvo
alčak (tur. alcak niskog rasta) nikakav čovek, lopov, varalica, prepredenjak.
amajlija (tur. hamail, hamayli) amulet, talisman; predmet koji sujeverni ljudi nose stalno sa sobom da ih tobože štiti od zla; hamajlija.
amalin (arap. hammal, tur. hamal) nosač tereta.
amam (arap. hammam, tur. hamam) tursko kupatilo s parenjem.
amanet (tur. emanet) preporuka, okrilje, bezbednost; poverenje, čuvanje, zavet, svetinja; predmet koji se daje na čuvanje, ostava.
ambra (arap. ̕anbär, tur. amber, sskr ambara) mirisna smola kojom na Istoku kade sobe i koju puše sa duvanom.
amidža (tur. amica, amca) stric; fig, starac, deda.
amšir (tur.) šesti mesec u turskom kalendaru.
anterija (tur. entari, arap. 'antari) vrsta starinske gornje (muške i ženske) haljine s dugačkim rukavima.
arabatan (tur. harabi) trošan, sklon propasti, dotrajao, ruševan, pokva­ren, upropašten, otrcan, pohaban; usp. rabatan
araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuću; mali hodnik; međuprostor, razmak, razdaljina; vremenski razmak, rok, poček
arba, araba (tur. araba) orijentalska kola na dva točka, naročito za »sene.
arbija (tur. harbi) šipka od gvožđa ili tvrdog drveta kojom se nabija naboj u cevi pušaka kremenjača.
argat (tur. argit) puškarnica.
arkapija (tur. art kapi stražnja vrata) vrata koja ne vode u kuću sa ulice, nego iz avlije, pozadi kuće; fig. zaobilazan, nepravilan, nepropisan put.
arpadžik (tur. arpacik) sitan crni luk za presađivanje.
arzi-mahzar (tur. arz-mahzar) pismeno, kolektivno javljanje, molba, optuživanje; peticija upućena iz naroda višim turskim vlastima (ova reč se nekad upotrebljavale u Srbiji u službenom jeziku).
aršin (tur. arşın) stara mera za dužinu: lakat, rif; između 65 i 75 cm; dijelio se na osam urupa, a svaki urup na če­tiri greha); prijašnja ruska mjera — 0,7112 m; 1500 aršina — 1 vrsta (1066,781 m)
aršlama (tur. arslama) bog. trešnja (plod i stablo); vrsta crnog luka.
asker (tur. asker) vojska; vojnik.
asli (arap. asl i , tur. ash) pravi, isti, supši; doista, upravo, zaista, verovatno, moguće.
asumiti (tur. hasimak) žestiti se, srditi se, rasrditi se.
asura (tur. hasir) prostirač od rogoza.
at (tur. at) konj.
atlija (tur. atli) konjanik; usp. at
avan (tur. havan, pere. hewen) metalan sud sa tučkom za tucanje kafe, bibera, šećera i dr.
avet (arap. aft, tur. afet nesreća) mitološko biće u obliku krilatog leve) sablast, priviđenje, utvara, prikaza.
avet (tur. afet) strašilo, utvara, sablast; vrsta majmuna
avlija (tur. avli) l. kućno dvorište ograđeno zidom.
avlija (tur. havh u brus) 2. velika bela marama kojom žene pokrivaju lice; čaršav; ubrus, peškir.
azab (tur. azab, azap) muka, patnja, Božja kazna
azgin (tur. azgm besan) 1. pun života, bujan, silovit, besan (obično o konju); 2. osion, plahovit čovek.
azo-bojs (grč.-tur.) grupa veštačkih boja koja sadrži jednu azo-grupu vezanu za aromatični ugl>ovodonik.
azur (tur. hazir) 2. spreman, gotov, pripravan; azuran.
azurala (arap., tur. hazir ola) spremajte se, budite pripravni, na noge!
ašikovati (tur. asik) voditi ljubav.
aždaja (tur. ejderha) zmaj, ala, neman, čudovište.
jednog odreda (alaja) vojnika; visoka čast u feudalnoj Turskoj]
noćurak (Mirabilis jalapa) ]
àdžami-òglan <džamòglan> (tur. acami oǧlan ← acami: adžamija + oǧlan: dječak) ob. kršćanski mladić uzet iz osvojene zemlje u odgoj za budućeg janjičara
àlčak (alçak: nizak) vragolan, nevaljalac, lopov, obješenjak, prepreden čovjek, mangup, simpa­tičan lukavac; čovjek s nekim nedostatakom ili manom
àrslān (tur. arslan, aslan) lav; pren. junak; prijek, ljutit čovjek, nasilnik bot. biljka zijevalica
ádet (tur. adet ← arap. ̔ādä (t)) običaj, navika, tradicija; šerijatsko pravo, običajno pravo kod islamskih naroda.
ȁrš (tur. arş ← ̔arš: deveta nebeska sfera; prijestolje) Božje prijestolje na vrhu ne­ba
Bembaša (tur. bend-baci glavna brana) predgrađe Sarajeva gde reka Milucka ulazi u grad (nekad je na tom mestu postojala velika brana koja je služila za dovod vode).
baba (tur.) otac, piše se iza imena (npr. Ali-baba); tast, punac; očuh; očinstvo, očevina; ženina obitelj
babo (tur. baba otac, pere. baba otac, deda) otac.
baca (tur. baca, pere, bage) dimnjak; puškarnica.
badava (tur. bedava) besplatno, vrlo jevtino; uzalud, uzaman.
badavadisati (tur.) besposlkčiti, lenstvovati, traćiti vreme uludo, ne radeći ništa.
badem (tur. badem) bog. poznato drvo i plod iz porodice kamenika.
baga (tur.) kornjačin oklop; kvrgasta izraslina na konjskim zglobovima; žulj na nozi; kukac, insekt
bagana (tur. bagana janje) janjeća ko­žica s krznom; baganac
bagav (tur. bagmak) hrom, ćopav; bangav.
bahs (tur. bahys) govor, rasprava, pole­mika, diskusija
bajagi (tur. bayaǧı) tobože.
bajat (tur. bayat) koji više nije svež, ustajao, stari.
bajati (tur. baymak) vračati, opsenariti (u svrhu lečenja); varati.
bajrak (tur. bayrak) v. barjak.
bakalin (tur. bakkai) trgovac namirnicama.
baklave (tur. baklava, arap. baqlawa) vrsta slatke pite sa dosta meda i rastopljenog še era, mlevenih oraha, lešnika i dr.
bakrač (tur. bakraf od bakir bakar) posuda od bakra, bakreni kotao (i uopšte kotao).
bakračlije (tur. bakraclz) stremen, uzengija, ono na čemu jahač drži nogu kad jaše konja.
baksuz (tur. bahtsiz) nesrećan, zlosrećan čovek; čovek koji drugome donosi nesreću; nesreća, nevolja, baksuzluk.
bakšiš (tur. bah$i§) dar, poklon, napojnica, nagrada za učinjenu uslugu.
balija (tur.) nekad: prostak; kasnije: svojeglav čovjek, nasrtljivac, lijenčina, neradnik, rasipnik, protuha, neotesanac itd., bez obzira radi li se o muslimanima ili o pripadnicima dru­gih vjera; ponašati se kao balija po­našati se prostački, obijesno, samo­voljno
balčak (tur. balčak) drška od sablje ili mača.
bardak (tur. bardak) zemljani sud za vodu; drveni, zemljani ili bakarni sud u kome se drži rakija ili vino.
barjak (tur. bayrak) zastava, steg; četa vojnika; bajrak.
barut (tur. barut) prah za vatreno oružje.
basamak (tur. basamak) stuba; prečaga na lestvama, stepenica na stepeništu.
basma (tur. basma) l. tanka šarena pamučna tkanina, cic; 2. štampa, štampana knjiga.
bataliti (tur. battalmak) pokvariti nešto, poremetiti; fig. okaniti se čega, napustiti (neku nameru, zamisao i sl.).
batli (pere.-tur. bahth) srećan; koji donosi sreću.
bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad
bazlamača (tur. bazlamač) slijevka, uljevuša, razvaruša; vrsta pite s mnogo vrhnja
bazrđan (tur. bazirgan od pere. bazergan) starešina trgovaca, predstavnik trgovaca.
bazrđan-baša (pere.-tur. bezirganbasi) starešina trgovačkog esnafa.
baš (tur. bas) l . prednji kraj lađe; 2. u polu slože nicama: glavni, najstariji: baš-knez; baš-čaršija i dr.
baš-čaršija (tur. ba§car§z) glavni trg, obično pokriven.
baš-čauš (tur. baščavuš) dočasnički čin u turskoj vojsci
baš-čauš (tur.) narednik u turskoj vojsci.
baša (tur. basa) starešina, poglavar.
bašiboz(l)uk (tur. basibozuk) ist. vojnici neredovne turske vojske; nedisciplinovana vojska.
bašiti se (tur. baša) ponašati se kao baša (paša), tj. praviti se važan
baška (tus. baska) napose, odvojeno, zasebno, posebno, na stra­nu, po strani
bašlija (tur. bašli što ima glavu) pribadača, špenadl
bašlik (tur. ba§hk) marama koja pokriva glavu, vrat i ramena.
bašmalik (tur. basmaklik) „novac za papuče", deo prihoda sultanije koji se sastojao od novčanik kazni za šumske krivice.
bašta (tur. bahce) v. bašča.
baštovav (tur. bahcivan) onaj koji se bavi gajenjem povrća, vrtar, povrtar.
bašunsagolsun! (tur.) neka je tvoja gla­va zdrava! (česta muslimanska izre­ka; izraz sućuti u povodu smrtnog slučaja; odgovara se sa: dostum-sa-golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju!
bašča (tur. bahce) vrt, gradina; bašta.
baždar (tur. bacdar od pere. bagdar, baždar) naplaćivač carine trošarinac, carinik; merač, kantardžija; kontrolor mera.
baždarina (tur. bacdar od pere. baždar) l. taksa baždaru, meraču; 2. carina.
bedak (pere. bedak tur. bedaf) glupak, luda, budala; pr. bedast.
bedel (tur. bedel odgovarajući, razmje­ran) zamjenik; čovjek koji umjesto nekog drugog ide na hodočašće ili u vojsku
bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvr­đave; pren. zaštita, obrana
bedevija (arap. badawiyy, tur. bedevi beduinski) kobila dobre pasmine, obično arapske.
beg (tur. bey) 1. veliki posednik i vlastelin, plemić u staroj Turskoj; 2. zapovednik, upravnik jedne oblasti, knez; 3. titula, koja se stavlja obično iza imena, gospodin, gospodar.
beg-lokum (tur.) kolač s medom, mede­njak
beglerbet (tur. beylerbeyi) vrhovni zapovednik vojni i građanski, starešina neke oblasti, pokrajine u staroj Turskoj.
begluk (tur. beyl ik) 1. tursko državno imanje; 2. begov posed (dobiven od sultana); 3. besplatan rad raje na begovom imanju; 4. stočni trg.
begoglija (tur.) begov sin.
begum (tur.) udova-carica, udovica velikog gospodina; titula jedne indijske kneginje.
begènisati (tur. begenmek) l. svideti se, dopasti se, dopadati se; 2. izabrati, odabrati nešto po svom ukusu; 3. odobriti, odobravati, biti saglasan s nečim.
behar (tur. behar proleće, list i cvet voćke) cvet, naročito cvet ia voćkama.
bekrija (arap. bukraiyy, tur. bekri) pijanica, lola.
belaj (arap. bala tur. bela) l. nesreća, zlo, jad, nevolja, patnja, muka; 2. fig. đavo, vrag.
belegija (tur. belegi) brus za oštrenje kose.
belenzuka (tur. bilezik) 1. narukvica, grivna; 2. karika, pavta; 3. al. okovi na nogama, lisice.
beli (arap. bala, tur. belli) poznato, jasno, izvesno, bez sumnje.
belćim (tur. belki) možda, valjda, verovatno
bena (tur. bon) budala, luda, glupan.
bent (tur. bend) brana, nasip; propis, paragraf, pravilo; uzvisina
benđeluk (pers.-tur. bengilik, bencilik) 1. opojna trava (napitak); 2. mađije, čini.
berdivan (tur. bardevam) moćan, po­stojan, snažan
bergamota (tal. bergamotto, tur. begarmudi) carska kruška, vrsta ple­menitih krušaka koje su iz Turske prenesene u Italiju
berićet (arap. baraka, tur. bereket) l. letina, plod, rod; 2. sreća, napredak.
bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; ne­svijest, nesvjestica; potpuna smire­nost
bez (tur. bez) 2. platno.
bezbeli (tur. besbelli) dabome, zaista, naravno.
beze (fr. baiser) poljubac; kuv. vrsta kolača punjenih penom od jaja i šećera.
bećar (pere. bi-kar bez posla, tur. bekar) l. neoženjen čovek, neženja, momak; 2. lola, bekrija; mangup; 3. najamni radnik, nadničar; 4. ist- najamni vojnik.
beša (tur. besa) mana, nedostatak, greška.
bešika (tur. besik) detinja kolevka; mehur.
bešlija (tur. besli) l. stražar; 2. pripadnik plaćene konjice.
beščatal (tur. beš pet, ćatal rašlje) pete­rostruko; beščatalm raketa koja se rasprskava u pet smjerova
bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezraz­ložno
bimbaša (tur. binbasi) komandant po evropskom uzoru uređenih trupa u Turskoj, zapovednik tabora koji je obično imao hiljadu vojnika; major.
binjektaš (tur. binek tasi) veliki kamen kod stepenica koji služi konjaniku da se lakše popne ili siđe sa konja.
binjiš (tur. bini?) građanski veliki ogrtač od crvene čohe bez ukrasa, nosila ga je poglavito turska konjica, a i Srbi'.
birzeman (tur. bir-zeman) staro vreme, davnina.
bitevi (tur. bitevi čitav) jak, snažan, čvrst, masivan; temeljan, temeljit
bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; lju­dina, čovjek "kao od brijega odva­ljen", ljudeskara
bogatiri (tur., pere. bahader) pl. junaci iz velikog ruskog narodnog epa.
bogaz (tur. bogaz grlo) grlo, guša, ždrelo; klanac, planinski tesnac; moreuz.
boranija (arap. buraniyya, tur. borani, burani) zelen mlad pasulj, mahune; fig. nešto sitno, nevažno, zeleno, neiskusne.
bostan (tur. bostan) lubenice i dinje; vrt, bašta.
boza (pere. buza, tur. boza) poznato piće od kukuruznog brašna, kajmaka i šećera; buza.
bošča (pere. bogće, tur. bohca) l. četvorouglasto platno za uvijanje ili pokrivanje nečega; 2. platno kojim muslimanke skrivaju lice; 3. pregača; 4. povezača, marama, šamija; 5. vrsta duvana.
boščaluk (pere.-tur. bohfalik) svadbeni dar mladin (obično košulja, gaće, čarape) uvijen u bošču.
bubreg (tur. bogurek) bubreg.
budak (tur. budak) trnokop, kramp, oruđe s drškom kojemu je na vrhu s jedne strane željezni šiljak a s druge uska motičica; pren. glupan, velika budala
budala (tur. budala) ludak, glupak.
buđ (tur. biige) plesan; buđa.
budžak (tur. bucak) ugao, kut, ćošak.
bujrum (tur. buyurmak zapovedati, narediti) izvolite, zapovedajte!
bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum) pašina ili valijina pisana zapovijed; potvrda, uvjerenje, dokument (uop­će); ukaz, povelja, pismo
bukagije (tur. bukagi) pl. okovi na nogama zatvorenika.
bula (tur. bula, bola strina, tetka) 3. verski obrazovana muslimanka; muslimanska žena, udata žena; bulom zove šegrt majstorovu ženu.
buljuk (tur. boliik) l. četa pešaka ili eskadron konjanika u nekadašnjoj turskoj vojsci; 2. velika gomila, mnoštvo (obično stoke).
buljuk-baša (tur. boltikbasi) četovođa, zapovednik pešadijske čete u nekadašnjoj turskoj vojsci, kapetan, zapovednik jednog buljuka; buljubaša.
bunar (tur.) zdenac, studenac
bungur (tur. bulgur) prekrupa od kukuruza ili pšenice; jelo od nje.
burazer (pere. birader, tur. birader) brat.
burek (tur. borek) vrsta pite sa sirom, mesom, jabukama.
burgija (tur. burgu) alatka sa spiralnim vrhom za bušenje; fig. besmislica, izmišljotina, podvala.
burma (tur. burma od burmak zavrteti, usukati) 1. jednostavan prsten bez ukrasnog kamenja, venčani prsten, vitica; 2. zavrtanj, šraf.
burmut (tur. burunotu) sitan duvan i dr. za ušmrkivanje.
busija (tur. pusu) zaseda.
butrast (tur. bodur) punašan, debeljuškast; bucmast; zadebljao; proširen
butum, butun (tur. butiin) sav, ceo, potpun.
buzalak (tur. bozulmak biti napušten) imanje bez vlasnika, napušteno zem­ljište, ničija zemlja
buzdovan (tur. bozdogan) vrsta starinskog oružja, topuz; fig. glupak.
cagrije (tur. sargy koža) korice sablje ili noža, nožnice.
ceribaša (tur. ceriba§i) 1. ciganski glavar ili starešina; 2. zapovednik odreda neredovne turske vojske; 3. konjanik.
cicijašiti (tur.) biti cicija, tvrdičiti, škrtariti.
Čifutin (hebr., tur.) v. Čivutin.
Čivutin <Čifut, Čifutin> (hebr., tur. Cifit, Cifut) ime kojim su Turci prezrivo nazivali Jevreje; tvrdica.
čabuk (tur.) brzo
čador (tur. cadir) v. šator.
čair (tur. čajyr) livada, poljana, trav­njak, pašnjak, dolina
čakija (tur. čaki) džepni nožić, perorez
čakmak (tur. cakmak) kresivo, ognjilo.
čakšire (tur. pakjir) hlače, pantalone.
čalgija (tur. calgi) muz. svirka, sviranje; muzički instrument.
čalma (tur. calma) bela marama koju Turci i drugi muslimani nose oko fesa; zaviti čalmu fig. poturčiti se, preći u islam.
čam (tur. sat) 1. bor, jela, smrča; 2. čamac od jelovine.
čamac (tur. satas) v. čam 2.
čamovina (tur. sat bor) jelove drvo, jelovi-na, drvo četinara.
čampara (pere. sagrage, tur. calpara) metalna pređica ili lančić ispod donje vilice konja, koji vezuje dva kraja đema i pričvršćuje đem.
čanak (tur. sanak) drvena zdela.
čanak (tur.) drvena zdjela
čantra (tur. canta) putnička torbica.
čantrati (tur. panta) čangrizajući neprestano pričati, gunđati.
čapkun (tur. papkm) konj sa sitnim i brzim hodom, ravan konj (koji istovremeno diže obe desne pa obe leve noge); fig. lola, obešenjak, okačenjak.
čaprazdivan (tur. capraz-divan) u izrazu: praviti kome čaprazdivan klanjati se kome, udvarati se, ulagivati se.
čaptija (tur.) svileni rubac
čardak (pere. bag četiri, taq svod, tur. cardak) 1. velika prostorija na spratu istočnjačke kuće sa izbočenim delom prema ulici; 2. lepa, obično dvospratna kuća, okružena baštama, dvorac, letnjikovac; 3. koš na stubovima za sušenje kukuruza u klipovima; 4. stražarnica na državnoj granici.
čardaklija (pere.-tur. cardakli) 1. velika soba na spratu sa dobrim vidikom; 2 vinova loza koja se penje uz stubove i oko kuće.
čarka (pere. 6'agpa, tur. parka) 2. puškaranje između prednjih, netaknutih delova, radi izazivanja i uznemirivanja neprijatelja, ili kao počinjanje ozbiljnije borbe.
čarkadžija (pers.-tur.) v. čarkaš.
čarkaš (pers-tur. carh i§i) vojnik na prednjem položaju, zametač čarke.
čarlama (tur.) u izrazu: udariti kome čarlamu podvaliti (kome).
čarug (tur. čaryk) opanak
čaršav (pere. 6ader pokrivač, seb noć, tur. farjaf) stolnjak, trpežnjak; plahta (jorganska, dušečna).
čaršija (pere. cfir četiri, su strana, tur. par$i) 1 tržište, pijaca; 2. poslovni, trgovački deo grada; 3. trgovački stalež; fig. javno mnenje svet, neobavešteni, ne-stručnjaci, npr „čaršija priča".
čatija (tur. čati) rubac, koprena, veo, prekrivač
čatma (tur. catma) pleter, naboj; kuća od dasaka i brvana.
čatmara (tur. catma) kuća od čatme.
čatrlja (tur. cati) mala sirotinjska kuća, udžerica.
čauš (tur. cavu?) policijski služitelj, pandur; državni dvorski kurir; gardist konjanik u bivšoj Turskoj; danas: peša-dijski narednik; kod nas u značenju: starešina svatova, šaljivčina u svatovima.
čekić (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna od triju slušnih koščica u srednjem uhu
čekmedže (tur. cekmece) fioka za novac u dućanskoj tezgi, škrabija.
čekrdak (tur. čekirdek koštica) ogrizak voćke (s košticama)
čekrk (tur. ciknk) točak, kolo, vitlo (za dizanje uvis izvlačenjem).
čelebija (tur. celebi) gospodin čovek, lepo vaspitan čovek; naročito: hrišćanin gospodskog reda; takođe: mladi gospodin, gospodičić.
čelenka (tur. čelenk) nakit u obliku per­janice, srebrne, rjeđe zlatne, pričvrš­ćen na kalpaku ili čalmi (odlikova­nje za posječenu neprijateljsku gla­vu); nakit na kapi; glava (šatr.)
čelik (tur. celik) vrsta tehničkog gvožđa, nado, ocal.
čember (tur. čember) veo muslimanskih žena; veliki rubac koji pokriva glavu i čelo do očiju (nosi se uz feredžu); platno, sifon; obruč, šuplje kolo
čengel (pere. cengal, tur. cengel) gvozdena kuka; kazna čengela kazna na koju su Turci osuđivali teške krivce (sastojala se u tome što je osuđeni visio zakačen o gvozdenu kuku dok ne umre).
čengija (pere. ceng, tur. cengi) igračica, kafanska igračice.
čengijati (tur. cengi) igrati, plesati, uvija-ti se telom, vrckati se.
čerga (tur. cerge) 1. ciganski šator; 2. krupno tkana ponjava.
čergar (tur. perge) onaj koji živi pod čergom.
čeribaša (tur.) v. ceribaša.
čerpić (tur.) v. ćerpič.
česma (pere., tur. se§te) 1. izvor, kladenac; 2. cev kroz koju ističe voda iz vodovoda.
čevra (tur. čevre) četverokutni rubac iz­vezen srebrnim nitima, vjenčani dar
češagija (tur. kašagy, s našim česati) česalo; limena četka za timarenje ko­nja i krava
čibugdžija (tur. pubukcu) 1. pušač na čibuk; 2. izrađivač čibuka; čibukčija.
čibuk (tur. pubuk) šupalj prutić (cev) za lulu.
čifte (pere. gtafte, tur. cifte) par, dva komada nečeg; duplo, dvostruko.
čifčija (pers.-tur. ciftci) zemljoradnik, težak.
čilaš (tur. gil at, mađ. csillas) konj sive dlake, pegav, šaren konj.
čimbur (tur. cilbir, pirbir) jaja spravljena s kajmakom i belim lukom.
čin-čiplak (tur. čyrčyplak) gol golcat; pren. bez igdje ičega
činija (pere. Cin Kina", §ini kineski, kineske izrade, tur. cini) zdela, naročito por-culanska.
činija (tur. fivi) klin, naročito drveni klin; udariti kome čiviju nasamariti, prevariti koga, podvaliti kome.
čirak (pere. Mrag, tur. cirak) 1. svećnjak; 2. sluga, šegrt.
čitluk (pers.-tur. ciflik, ciftlUk) poljsko imanje, vrsta feudalnog poseda koji obrađuje gospodar sam ili preko čifčije; čiftlik.
čiviluk (tur. pivilik) vešalica za haljine.
čivit (tur. čivit) isto što i indigo, modrilo; plavi pigment biljnog podrijetla; pren. zelenaš, lihvar
čizma (tur. fizme, mađ. csizma) kožna cipela sa visokom sarom.
čizma (tur., mad. csizma) kožna cipela s visokom sarom
čoban (pere. Sdban, tur. coban) pastir.
čoha (pere. bića, tur. cuha, cuka) sukno meko i lepo, bolje vrste, za izradu odeće.
čoja (pere. 6Qha) v. čoha.
čokanj (tur. čokal) staklenka za rakiju od 1/ 8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika kupusa; okomak od kukuruza, klip bez zrna
čolak (tur. čolak) jednoruk, sakat čo­vjek, invalid u jednu ruku, bogalj
čorba (pere. fSurba, surbag, tur. curba, §orba) supa, juha, sa mesom, pirinčem i dr.
čorbadžija (pers.-tur. corbaci) onaj koji deli
čorbu; zapovednik janičarske čete; odlikovani hrišćanin.
čoček (tur. kocek) igra, ples; profesionalni igrač (igračica) koji pri plesanju izvode pokrete i trbuhom.
čukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina.
čuruk (tur. čuruk) nedostatak, mana
čutura (tur. corta mađ. csutora) pljosnata boca, pljoska, obično drvena, sa dubore-zom; vojnička čutura je od metala.
Ćaba (arap. Ka'ba koska, tur. Kabe) v. Kaba.
ćafir (arap. kafir, tur. kafir) onaj koji ne priznaje boga, nevernik (naročito kao pogrda).
ćage (pere. kagag tur. kagit) hartija; pismo.
ćaja (pere., tur. kahya) 1. domaćin, starešina; zamenik, nadzornik; 2. kolač sa sirom, kajmakom ili mesom.
ćar (pere. kar, tur. kar) dobit, zarada, korist.
ćasa (pere. kase, tur. kase) zdela, činija, posuda.
ćatib (arap. katib, tur. katib, katip) pisar; pisac, mudrac, učenjak.
ćef (arap. kayf, tur. keyif) dobro raspoloženje, dobra volja, radost, veselje, uživanje; prohtev.
ćefil (tur. kefil) svjedok, jamac
ćefli (arap.-tur. keyifli) veseo, dobro raspoložen; pri piću.
ćehaja (pere. ked kuća, Jjuda gospodar, vlasnik, tur. kahya) 1. poglavica, upravitelj dobara; 2. starešina čobana, katunar.
ćeif (arap. kayf, tur. keyif) v. ćef. ćeifli (arap.-tur. keyifli) v. ćefli.
ćelav (pere. kel, tur. kel) bez kose, sa malo kose na glavi.
ćelepir (tur. kelepir) ono do čega se do­đe na lak način; pljačka, plijen, dobit
ćemane (pere. keman, tur. keman) violina.
ćemer (pers.-tur. kemer, grč. kamara, ngrč. kemeri) 1. muški kožni pojas sa pregradama za novac, potpaša; 2. bogato ukrašen ženski pojas.
ćemerli (pers.-tur. kemerli) sagra eno na svod, svedeno.
ćenar (pere. kenar, tur. kenar) obala, strana, kraj, ivica, kut; vrsta platna.
ćenevir (tur. kenevir) konoplja; kono­pac, uže
ćenifa (arap. kanif, tur. kenef, kenif zaštićen od pogleda) nužnik, zahod.
ćepenak (tur. kepenk) krilo od prozora; kapak ispred dućana; dućančić.
ćeramida (gr . cheramis, cheramisidos, tur. keremid) vrsta krovnog crepa.
ćerana (pere., tur. kerhane) zanatlijska radionica, naročito: radionica sapuna i užarska radionica.
ćeresta (tur. kereste) materijal, građa; pribor uopće (za pravljenje nečega)
ćerpič (tur. kerpic) nepečena cigla.
ćertovi (tur. kertik) pl. urezana i ukrštene grede, balvani na uglovima zgrada sagra-đenih od brvana.
ćerčivo (perz. čarčuve) okvir, oplata, prozorski okvir
ćesam (tur.) sreća; kupiti na ćesam kupiti na sreću.
ćesatluk (arap.-tur. kesatlik) nemanje novca, novčana kriza, besparica.
ćesim (tur.) cijena na veliko, paušal; najam; zakupnina
ćesma (tur. kesme od kesmek seći, odseći) vrsta veza na šupljike.
ćeten (arap. kattan, tur. keten) lan. ćeten-halva (tur. keten halva) vrsta halve, končana halva.
ćevap (arap. kabab, tur. kebap) komadi raznog mesa pečeni na ražnju.
ćezap (tur. kezzap, pere. tizab oštra voda) šalitrina kiselina kao sredstvo za izdvajanje zlata i srebra.
ćeča (tur. keča) bijela (albanska) kapa od uvaljane vune
ćibur (tur. kibir) oholost, gordost; samodopadljivost
ćifta (hebr., tur. cifit, cifut) Jevrejin; kod nas samo u značenju: tvrdica, filistar.
ćilibar (tur. kehruba, kehlibar, pere. kahruba ono što privlači slamu) fosilna smola koja potiče od četinare, jantar.
ćilim (pere. kilim, tur. kilim) zastirač, šarenica, za podove i zidove, sag, tepih; vrsta kecelje.
ćilit (grč. chleidos ključ, tur. kilit brava) katanac, lokot.
ćiriz (tur.) v. ćiriš.
ćiriš <ćiriz> (tur. ciris) obućarski lepak.
ćispet (arap. kiswa, tur. kispet) odelo, odeća; nakit.
ćitab (arap. kitab, tur. kitab, kitap) pismo, knjiga; zakon, naredba; verska knjiga; ćitap.
ćitap (arap.) v. ćitab.
ćorav (pere. kur, tur. kor) slep na jedno oko.
ćorda (pere. kard nož, tur. gorda, mađ. kard) sablja.
ćoriti (tur. ćor) šatr. spavati
ćorka (tur. ćor slijep, kome je tamno) šatr. tamnica, zatvor
ćorsokak (pere.-arap., tur. kor sokak) slepa ulica; fig. bezizlazno stanje, kritično stanje.
ćotek (tur.) v. ćutek.
ćotija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, nečovjek
ćufte (pere. kufte od kuften istući, smrviti, tur. kofte) loptica od iseckanog mesa sa biberom i lukom; pl. ćufteta.
ćulav (pere. kulah, tur. kulah) polukružna kapa od uvaljane vune, koja se nosi ispod fesa.
ćulbastija (tur. kulbasti) meso pečeno na žaru; đulbastija.
ćumez (tur. kiimes) kokošinjak; mala kućica, uperila.
ćumur (tur. kumur) drveni ugalj.
ćup (arap. kiib, tur- kup) velik zemljani sud (za pekmez, kajmak, turšiju i dr.).
ćuprija (grč. gephyra, tur. koprii) most.
ćurak (tur. kiirk) gornji zimski kaput postavljen i opšiven krznom, bunda, kožuh.
ćurdija (pere. kiirte, tur. kiirde) kratak krzneni kaput; dug ženski kaput bez rukava od belog, crnog ili crvenog sukna.
ćurs (tur. kursu) propovjedaonica, govornica (u džamiji)
ćurta (tur.) grudnjak, pršnjak.
ćurtauk (tur.) bolest živine koju dobiva za vreme sparivanja.
ćurčija (tur. kurkcu) krznar, kožuhar, zanatlija koji pravi predmete od krzna.
ćusegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen, za žeravicu
ćuskija (tur. kiiskii) gvozdena poluga; pijan kao ćuskija trešten pijan.
ćustek (tur. kostek) sveza, spona kojom se sapinju noge konju, bukagije, negve.
ćutek (tur. kotek) batina, šiba, štap; udarac.
ćutuk (tur. ktituk) panj, klada; po Vuku: gomila, buljuk, četa.
ćuvik (pere. kuh, tur, kfth) brežuljak.
Dorćol (tur. dort yol raskršće, mesto gde se sastaju četiri puta) naziv jednog dela Beograda.
dada (tur.) majka, sestra, ili uopće starija žena; naziv odmila za dadilju
dadilja (tur. dada, dady) dojilja; žena koja čuva djecu; guvernanta
dag (tur. dag) brdo, planina, gora; zemlja koja ništa ne donosi; up. Karadag.
dahija (tur. dayi ujak, junak, janičarski starešina) silnik koji je nedisciplino-van u odnosu na vlast i državne zakone, a tiranin prema narodu.
dahiluk (tur. dayihk) dahijska vlast, nasilne, zulum.
daidža (tur. dajy) ujak
daire (arap. da'ira krug, tur. daire) muz. vrsta udaračkog instrumenta — udaraljka obruč s nategnutom kožom i praporcima po ivici; def.
dajak (tur. dayak) potporanj; motka; dugačak štap za potiskivanje rečnog čamca.
dalak (tur. dalak) l. slezina; 2. otok slezine.
dalga (tur. dalga) talasi, talasanje.
dalkilič (tur. dalkilič gola sablja) pripadnik nekadašnjih turskih oružanih snaga (glavno oružje bila mu je sablja
damar (tur. damar) krvna žila.
dana (tur. dava) parnica, tužba, potraži-vanje.
danila (tur.) kap, paraliza, apopleksija
dara (tur. dara) težina materijala za pakovanje koja se odbija od celokupne (bruto) težine neke robe.
darmar (pere. tarmar, tur. tarumar) zbrka, nered, metež.
davudžija (tur. dabaci) tužilac, žalilac.
def (arap. daff, tur. def, tef) v. daire.
degenek (tur. degnek) batina, udarac batinom po tabanima.
degmati se (tur. degmek) hrvati se, opirati se
deli (tur. deli) lud, mahnit; hrabar, smeo, sr an; im. delija.
delibal (tur.) otrovni ili opojni med koji pčele kupe sa biljke Daphne pontica na Crnom moru.
delibaša (tur. delibasi) starešina delija.
delija (tur. deli, junak) 1. turski konjanik; 2. junak.
delikanlija (tur. delikanh) mlad momak, mladić plahe krvi.
dembel (pere. tenbel, tur. tembel) lenština, neradnik.
dembelija (pere., tur. tembelhane) zemlja dembela.
demek (tur. dernek) dakle, recimo, na primer; što bi se reklo...
demir (tur. demir)) gvožđe, željezo; demirkapija gvozdena kapija.
dernek (tur. dernek, dirnek) sabor, vašar; veselje, svadba.
dert (pere. derd, tur. dert) tuga, žalost, jad, briga, bol.
derviš (pere. derwis, tur. derviš) pripadnik derviškog reda, sekte (tarika).
dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, tegoban život, teškoće, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, okolnosti; 3. događaji puni nevolje
dežmek (tur. dešmek) onizak, zdepast i nezgrapan čovjek
diba (pere. diba, tur. diba) svilena tkanine protkana zlatom.
dikiš (tur.) obrub, šav, ukras, šara
dilber (tur. dilber, pere. dil srce, ber od burden nositi) dragan, lepotan, miljenik, onaj koji privlači i osvaja srca.
dilkuša (tur.) ptica (papiga, slavuj)
dimije (tur. dimie, grč. dimitos) ženske široke čakšire koje se nose umesto suknje; up. šalvare.
dimirbaš (tur. demirbaš) imovina
dimiskija (arap. Dimišq-iyy, tur. dimiski) sablja kovana u Damasku, u srednjem veku.
din (pere., tur. din) 3. vera (obično muslimanska), islam.
din-dušman (pere., tur. dindusman) verski neprijatelj, zakleti neprijatelj, zakleti protivnik.
dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvjerac, bezbožnik, ateist
direk (tur. direk) greda; drveni stub.
dirinpiti (tur. der renc, pere. der u, reng muka, tegoba) mučiti se, raditi težak posao bez odmora.
div (pere. diw, zao duh, đavo, tur. dei) mitološko biće: gorostas, gigant, oličenje jakosti i snage.
divan (pere. diwan, tur. divan) turski državni savet; tajni savet bivših sultana; carinarnica; popis poreskih obvezni-ka; istočnjačke sofa s jastucima (za sedenje i spavanje); lit. zbirka spisa ili članaka, naročito pesama (npr. Geteov: „Zapadno-istočnjački divan").
divit (arap. dawat, tur. divit) pernica sa mastionicom zajedno.
dizdar (tur. dizdar, pere. diz tvrđava, dar od dasten držati, imati) zapovednik tvrđave utvrđenog grada, gradski zapovednik.
dizgin (tur. dizgin) jedan od dva kaiša na uzdi kojim kočijaš ili jahač upravlja konjem odnosno konjima; kajao.
dogramadžija (tur. dogramak isjeći, izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar
dogramadžiluk (tur. dogramak isjeći, izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo
doksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj. izbočeni dio prostorije preko vanjskog zida
dolama (tur. dolama) vrsta starinske muške i ženske nošnje od čohe sa dugim rukavima koji su zatvoreni ili razrezani.
dolap, dolaf (pere. dulab, tur. dolap) l. ormar sa policama, u zidan ili pričvr-šćen uza zid; 2. uređaj za navodnjavanje — točak koji pokreće konj; 3. sanduk, kovčeg.
dome (grč. demati, tur. demet) naramak, snop.
dorat (tur. doru at) konj mrke boje, mrkov.
dosluk (pere.-tur. dostluk) prijateljstvo.
dost (pere. dost, dust, tur. dost) prijatelj.
dova (tur. deve) kamila.
dova (tur. dua, arap. du'a) molitva; blagoslov.
dram (grč. drachme, tur. dirhem) turska mera za težinu, = 1/400 oke, tačnije 3,207 g.
dramlija (grč.-tur. dirhemli) krupna sačma za patrsne levačkih pušaka.
drangulija (tur. dirhem mrvica, trun, gururlu koji se kiti, ponosi) sitan nakit ili sitnica uopće
dud (tur. dut, pere. tut) drvo iz fam. Mogaseae, murva; beli i crni dud.
duduk (tur. dudiik) l. čobanska svirala, frula; 2. fig. ograničen čovek, glupak, blesan; trom, lenj čovek, lenština.
dulek (tur. dolek) tikva, bundeva; mala nenarasla tikva, tikvica u vrtu.
duman (tur. duman, tuman) dim, magla, prašina; pren. uznemirenost, briga, zamišljenost
dumendžija (tur. dumenci) kormilar, krmanoš.
dunalma (tur. donanma) turski narodni praznik koji se slavio sedam dana i sedam noći (posle velike pobede, kad bi se rodio princ, sultanov prvi ulazak u grad, itd.).
dundar (tur. dumdar, mađ. dandar) zaštitnica (u vojsci); komandant zaštitnice; rezerva.
dunum (tur. doniim) komad zemlje od 1000 t2, dulum.
dunđer (pere. durger, tur. diilger) starinski stolar i graditelj (drvodelja, tesar i zidar istovremeno); dunđerin.
durati (tal. durare trajati, tur. durmak trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. trpjeti, podnositi, ustrajati; 3. životariti
durbin (pere. durbin, tur. durbiin) optički instrument za osmatranje udaljenih predmeta; može biti za jedno oko (monokula-ran) ili za oba oka (binokularan).
dustabai (tur. diiztaban) ravan taban, ravno stopalo; onaj koji ima ravno stopalo, dusta banlija.
dušek (tur. do$ek) vunena postelja (madrac) koja se, u vreme dok još kreveti nisu ušli u upotrebu, stavljala na pod i na njoj se spavalo.
dušman, dušmanin (pere. dušmen, tur. dii?man) neprijatelj, protivnik; din-dušman verski neprijatelj, zakleti neprijatelj.
duvak (tur. duvak) pokrivač kojim se pokriva nevesta kad je vode mladoženjino} kući.
duvan, duhan (arap. duhan, tur. duhan dim, para) biljka iz porodice pomoćnice; osušeni listovi služe za pušenje.
duvar (pere. diwar, tur. duvar) zid. dugme (pere. tukme, tur. diigme) puce na odevnom predmetu; tapka za zvonce, tapka na kakvom aparatu.
dućan (tur. dukkan) trgovačke radnja
džaba (tur. caba) pril. besplatno, badava; džabe.
džabija (tur. džabi) za vrijeme turske uprave: ubirač državnih i vakufskih prihoda
džada (arap. gadda, tur. cadde) put, drum.
džak (mad. zsak, tur. džag, džak) vreća
džaltara (tur. džalib koji privlači na sebe) nemoralna žena, bludnica, prostitutka
džam (pere. gam, tur. sat) okno, prozor, staklo.
džamadan, džemadan (tur.) 1. prsluk vezen srebrom i svilom; 2. kovčeg, prtljaga
džambas (pere. ganbaz, tur. cambaz) poznavalac i ljubitelj konja; onaj koji dresira konje; veštak u jahanju; trgovac konjima; fig. prepredenjak, varalica.
džamija (arap. gaml, tur. cami) veća muslimanska bogomolja, bogomolja prvog reda u kojoj se uči kotbah (za razliku od mošeje, manje bogomolje).
džan (pere. gan, tur. sap) duša.
džanarika (pers.-tur. sap erig1) vot. vrsta šljive, Prunus cerasifera, džana; plod joj je crvenkast i okrugao.
džandrljiv (tur.) sklon svađanju.
džanum (pers.-tur. canim) dušo moja, srce moje!
džeba (tur. džebe) 1. vrsta oklopa; 2. oružje, naoružanje
džebana (pere. gebehane, tur. cebhane) barut i olovo, municija; džebhava.
džebedžije (arap.-tur. cebeci) rod vojske u staroj Turskoj za čuvanje i transport oružja i municije.
džebelija (pere. gebe, tur. cebeli bojni oklop) konjanik koga je spahija stare Turske bio obavezan da naoruža i povede u rat o svom trošku.
džeferdar (pere.) v. dževerdar.
džehenem (tur. džehennem) pakao
dželat (arap. gallad, tur. cellat, cellad) krvnik; čovek koji izvršava smrtne presude.
dželebdžija (arap.-tur. celepci) trgovac stokom; odgajivač stoke, stočar; dželepčija.
dželep (arap. galab, tur. celep) čopor goveda, stado; povorka robova koje su Turci izgonili na trg radi prodaje.
dželepčija (arap.-tur. celepci) v. dželebdžija.
džemat (arap. ga'ma'a, tur. cemaat) muslimanska verska opština, parohija; zajednička molitva muslimana.
džeme (tur. džemi) družba, skupina
džemla (tur. džemre) promjena
džemijet (arap. gam'iyya, tur. cemiyet) udruženje, društvo.
dženaza (arap. ganaza, tur. cenaze) kod muslimana: 1. molitva za dušu umrloga; 2. pogreb, sprovod.
dženem (arap., tur. cennem) muhamedanski pakao.
dženet (arap. ganna, tur. cennet) muhamedanski raj.
džep (arap. giayb, tur. ser) platnene kesica prišivene u odelu za nošenje sitnih stvari.
dževahir (tur.) dragi kamen; dragocjenost
dževerdar (pere. gewerdar, tur. cevherdar) vrsta starinske puške koja je ukrašena sedefom i dragim kamenjem, damaška puška; džeferdar.
džezva (arap. gadwa, tur. cezve) posuda s dugom drškom za kuvanje kafe.
džidža (tur. cici) dečija igračka; imitacija pravog nakita.
džigerica (pere. giger, tur. ciger) pluća (bela džigerica) i jetra (crna džigerica).
džihad (tur. džihad) kod muslimana: sveti rat, rat za obranu vjere
džilit (arap. giarid, tur. cilit, cirit) kratko koplje od elastičnog palmovog drveta, kojim arapski konjanici vično rukuju i kad su im konji u najvećem trku.
džilitati se (arap. garid, tur. cilit) bacati džilit; fig. razmetati se, besneti.
džimrija (pere. gimri, tur. cimri) tvrdica, cicija.
džin (arap. ginn, tur. cin) 2. mit. u verovanju muslimanskih naroda: vrsta dobrih i zlih duhova, obdarenih natprirodnom snagom i sposobnošću da se učine nevidljivim; div, gorostas, orijaš, ispolin.
dživar (arap. giwar, tur. civar) okolina naselja, predgrađe; krvnika koju nije plaćalo samo mesto gde je krv pala, nego i sva okolna mesta (u Srbiji, za vreme Turaka).
džukela (tur. džuhela) otrcan pas; pren. ljenivac; lopov
džuma (arap. Cita', tur. sita) muslimansko klanjanje petkom.
džumbus (pere. gunbiSI, tur. cumbu?) zabava, igra; nered.
džumhur (arap. gumhur, tur. cumhur) narod, masa; skup, skupština, sastanak.
džumhurija (arap. gumhuriyya, tur. cumhuriyet) republika.
džumle (arap. gumla, tur. cumle) pril. sve, ukupno, svi zajedno.
džura-dogan (tur.) zool. ptica grabljivica (npr. sokol) koja je uvježbana za lov na druge ptice
daiz (tur.) dopušteno
đaur (tur. gaur, gavur) nevernik, krivovernik, jeretik (pogrdno ime kojim Turci nazivaju hrišćane); đaurin.
đaurin (tur.) v. đaur.
đebra (tur. gebre) kesa od kostreti koja se navuče na ruku, pa se onda timare i čiste konji.
đedželuk (tur. gecelik) spavaća kapa; vrsta muške pidžame; duga muška kućna haljina, noćna haljina.
đeisija (tur. giysi od giymek obući) odelo, košulja, preobuka.
đel! (tur. gel od gelmek doći) dođi, hodi, priđi!
đem (tur. gem) žvale, uzda, gvožđe na uzdi što ga konj drži u ustima.
đemija (tur. gemi) lađa, brod.
đenaza (tur. cenaze ← arap. ǧenāzä) molitva za umrlog kod muslimana; dženaza.
đene (tur. yine) opet, i opet; đene-đene prilično, tako-tako.
đeram (grč. geranos ždral, tur. germek) naprava, poluga za izvlačenje vode iz bunara, takođe bunar sa ovakvom napravom; poluga kod velikih dizalica, vaga; rampa.
đerdan (pere. girdab, tur. girdap vrtlog, brzica) 1. fig. opasno mesto, teška situacija; 2. klisura na Dunavu, najveća u Evropi (duga oko 150 km).
đerdan (tur. gerdan vrat) grlo, guša, prednji deo vrata; nakit što ga žene nose o vratu.
đerdek (tur. gerdek) soba u kojoj mladenci provedu prvu bračnu noć; ložnica; prva bračna noć.
đeriz (tur. geriz, pere. kariz) kanalizacija.
đerz (pere. giirbuz odvažan, okretan, juna-čan) soko, mlad jastreb; kod nas: momak, naročito momak za ženidbu.
đerček (tur. gercek) doduše, zapravo, uistinu, zbilja.
đerđef (tur. gergef od germek rastegnuti, potegnuti) drvena naprava, okvir okruglog ili četvrtastog oblika na koji se razapne platno po kome se veze.
đevair (tur. cevahir, arap. gawahir) nakit, drago kamenje, dragulji.
đevrek (tur. gevrek) vrsta peciva u obliku kolutića.
đevđir (tur. kevgir, pere. kef pena, giriften uhvatiti, uzeti) metalna ili zemljana po-suda za ceđenje, cediljka.
đečerma (tur. gecirme) grudnjak bez rukava, prsluk, jelek.
đidija, đide (tur. gidi) obešenjak, živahan mladić, junak.
đilas (arap. dilaz) l. borba, sukob, bitka; 2. trkač, skakač; 3. raspusnik, razvratnik.
đogat (tur. gok plav, otvorene boje, bistar, at konj) konj bele boje, belac; fig. neznalica, glupak.
đogatast (tur.) bele boje, bele dlake, beo.
đogin (tur.) v. đogat.
đoja (tur. guya, pere. guya) kobajagi, tobože.
đon (tur. gon koža) potplat; don-obraz nepošten čovjek
đornut (tur. kormek) mrtav pijan, trešten pijan, pri piću.
đornuti se (tur. kormek) napiti se kao tresak, i đor ćutuk (tur. kor kotek) mrtav pijan, pijan kao tresak.
đozluci (tur. goz oko) naočale
đubre (tur. giibre) gnoj, smeće, stajno gnojivo.
đugum (tur. giigum) bakreni sud za vodu.
đul (pere. gul, tur. giil) ruža, ružica.
đul-baklava (pere. giil baklava) vrsta kolača koji ima oblik ruže.
đul-behar (tur. giil ruža, bahar miris) rascvjetana ruža
đulabija (pere. gul ružica, ab voda) vrsta slatke crvene jabuke koja je veoma sočna; vrsta slatkih kolača.
đulbek-dova (tur. giilbank glasno odobravanje) zajednička glasna molitva
đule (tur. giille, giirle) topovske tane, zrno, metak.
đulgandže (pere.) ružin pupoljak.
đulistan (pere. gulistan, tur. gulistan) ružičnjak, gradina sa ružama, leja od ruža.
đulić (tur. gill) mlada ruža, ružin pupoljak; up. đul.
đulnar (arap.) šipak, šipkov cvet, trešnja.
đulsa (pere.-tur. giilsuyu) ružina voda.
đumišli (tur. gumuslii) od srebra, srebrn.
đumruk (tur. gumriik carina) trošarina, carina; taksa za prolaz.
đumrukane (tur. giimriikhane) trošarinska stanica, carinarnica.
đumrukčija (tur. gumrukcii) trošarinac, ca-rinik.
đunija (tur. giiniye) spoljašnji izgled, oblik; sredstvo, način.
đuture (tur. gotiiru) sve ukupno, sve zajedno, u celini, jedno na drugo.
đuvegija (tur. giiveyi) mladoženja, muž.
đuveglija (tur.) v. đuvegija.
đuvendija (tur. giivende) raskalašna žena, bludnica.
đuvez (tur. gvivez) rumen, tamnocrven, crvenoljubičast.
đuveč (tur. giivec) l. vrsta jela: meso pomešano sa pirinčom, lukom i dr. koje se peče u zemljanom sudu; konzervirano meso pomešano sa raznim povrćem; 2. zemljani sud u kome se peče đuveč i slična jela.
đuvegija (tur. giivegi) zaručnik; mladoženja
đuz (arap.) trideseti deo Kurana.
đuzel (tur. giizel lep) lep, elegantan, kitnjast, divan, gospodski; lepotica, dragana.
edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen, neuljudan; im. loš čovjek, pokvarenjak
Engil (tur.) naziv Novog zaveta u Koranu.
efendi (grč. authentes neograničen gospodar, BOK. afthendi, afendi, tur. efendi) gospodin, gospodar, titula koju Turci daju učenim ljudima, naročito sveštenicima, pravnicima, službenicima; rejs-efendi turski državni kancelar i ministar spoljnih poslova.
efendija (tur. efendi) v. efendi.
efta (tur. hafta) sedmica, sedam dana.
egav (tur. egri) kriv, iskrivljen, krivonog.
egbeta (arap. ayba, tur. heybe) pl. bisage.
ege (tur. ege) oruđe za brušenje pila, noževa i si.; brus, turpija, rašpa
egendija (tur. egindi) prah ili strugotina od metala.
egrek (tur. egrek jarak) ograđen prostor na otvorenom polju u kojem se ljeti čuva stoka; pojata, tor, obor
eglen (tur. eglen) razgovor radi zabave, zabava, provođenje vremena.
ejalet (tur. eijalet) oblast u bivšoj Turskoj, kojoj je stajao na čelu jedan činovnik (valija, mutesarif) sa titulom paša, zbog čega se zvala i pašaluk; delila se u više sandžaka; posle 1865. više elajeta sačinjavale je jedan vilajet.
ejluk (tur. ejlemek činiti) dobro djelo, plemenit čin; dobrota uopće
ejvala (tur. eyvallah) reč koja se upotrebljava kao pozdrav pri rastanku: zbogom, uzdravlju; kao zahvaljivanje: hvala, Bog ti platio!
ekmedžija (tur. ekmekfi) pekar, hlebar.
ekrem (arap. akram, tur. ekrem) najveći, najplemenitiji, najmilostiviji.
ekser (tur. ekser) gvozdeni klin, čavao.
eksik (tur. eksik) nepotpun, manjkav, faličan neispravan.
elčija (tur. elci) diplomatski predstavnik, poslanik, izaslanik, ambasador; pismonoša, poštar.
elverum (tur.) prikladan, povoljan, pogodan, tj. koji odgovara željama
emin (arap. amin, tur. emin siguran, veran, pouzdan) visoki činovnik u nekadašnjoj Turskoj; zakletva (emin ili jemin učiniti zakleti se).
emir (arap. amfr, tur. emir) arabljanski poglavica, vladalac, knez; zapovednik i guverner osvojene pokrajine.
enam (tur. Enam naziv šeste sure iz Kur'ana) knjižica koja sadrži citate iz Kurana i nosi se kao hamajlija
enđa (tur. yenge)  »sena koja vodi mladu u mladoženjinu kuću, starija jetrva;./en£a.
erbab (tur. erbap) stručnjak, znalac, vještak, sposoban čovjek, majstor
ergela (pere. hargele, tur. hergele) l. odgajalište konja, stočarska ustanova za unapređenje konjarstva; 2. čopor, krdo, mnoštvo (najčešće konja).
erir (tur. harir) svileno platno.
erzak (arap. arzaq, tur. erzak) hrana, jelo.
erćek (tur. erkek) muško; mužjak kod ptica.
erćelije (tur. ersekli) pl. toke.
esap (arap. hisab, tur. hesap) račun; broj; procena.
esapiti (tur. hesap) l. računati, brojati, ubrajati; 2. misliti, smatrati, pretpostavljati.
esmer (tur.) crnomanjast, crn
esnaf (arap. asnaf, tur. esnaf) nekadašnja staleška organizacije zanatlija iste strune; član esnafa, zanatlija.
eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo, učinak
espap (arap. asbab, tur. espap, esbab) roba, proizvod za tržište, predmet trgovine; odeća.
ešak (tur. ašk) uzbuđenje, zanos
ešek (tur. e$ek) 2. magarac.
ešekluk (tur. eseklik) magareći posao, magareća posla, magareština.
eštraf (tur.) odličnici, uglednici; plemstvo, aristrokracija
evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; pozdrav: zbogom, do viđenja; zaista
evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka
evenka (pere. awenk, tur. hevenk) grožđe obešene radi sušenja i čuvanja za zimu.
evet (tur. da, tako je!) potvrđivati, odobravati pristajati, amenovati, suglašavati se
evlad (arap. awlad, tur. evlad) deca, porod.
evlek (tur. evlek) mera za površinu, 1/4 dunuma.
evlija (arap. waliyy, tur. evliya) svetac, svetitelj, božji ugodnik.
evza (tur. ecza, arap. egza) l. kapsla, čahura, upaljač; 2. hemijsko jedinjenje, lek; evza-džana= apoteka.
ezan (arap. adan, tur. ezan) poziv na molitvu, koji mujezin upućuje s minareta.
ežder (tur.) 1. zmaj, neman, aždaja; 2. vrsta ženskog pojasa s ukrasima u obliku zmaja ili zmije
Fatima (tur. Fatime, Fatma, arap. fatam odbiti dete od sise) ime četvrte kćeri Muhamedovo, žene Ali-kalifa.
fajda (arap. fa^a, tur. fayda) korist, dobit; vajda.
fakir (arap. faqir, tur. fakir) siromah; muhamedanski kaluđer-prosjak, derviš; u Indiji: isposnik-pokajnik (kome pripisuju sposobnost razvijanja natprirodne snage, što postiže ubijanjem telesnosti i jakim usredsređenjem volje).
falake (arap. falaq, tur. falake) klade, klada s užetom u sredini kojim se vežu noge krivcu pa mu se udaraju batine po tabanima.
falatati (tur. fal gatanje) proricati, pretkazivati, vračati, gatati
farisi (arap. -pere. Faris Persija, tur. farisi persijski) najamnička konjica po tvrđavama nekadašnje Turske Carevine, koja se upotrebljavale i za kurirsku službu.
fasik (tur.) pokvarenjak
fatiha (arap. fatilja otvoriti, osvojiti, tur. fatiha ime prvog poglavlja (sure) u Ko-ranu, koje ima svega sedam stihova, glavna molitva muhamedanaca, muslimanski „očenaš" molitva za dušu umrlih.
felah (arap. fallah, tur. fellah) arabljanski, naročito egipatski seljak (zemljoradnik).
fenjer (grč. phanari, stgrč. phanarion, tur. fenar) svetiljka, ručna svetiljka, staklom ili na drugi način uokvirena, u kojoj gori sveća ili petrolej.
feredža (arap. farag uteha, tešenje, tur. fera se) dugačka gornja haljina muslimanki.
ferman (perz.) pisana naredba tur. cara, carska dozvola (patent); putna isprava; imenovanje, ukaz
fermen (tur. fermen) vrsta kratkog muškog prsnika koji se ne zakopčava, izrađuje se od čoje i ukrašava gajtanima.
fes (tur. fes, arap. F'as, po gradu Fesu u Maroku gde je izrađivana) kapa zatvorenocrvene boje sa kićankom ili bez nje, od 1826. god. u Turskoj uvedena kao vojnička kapa, umesto čalme, a potom postala i narodna.
fetva (arap. falwa, tur. fetva) 1. pravio rešenje turskog muftije o nekoj spornoj stvari, naročito o slučaju koji nije zakonom predviđen; 2. pismeno mišljenje muftije o tome da li je nešto dopušteno ili nije po islamskim verskim propisima; 3. osnaženje neke presude od strane velikog vezira, bez kojeg se ne može izvršiti smrtna kazna.
filar (tur. filar) pl. vrsta ženske obuće; ranije', vrsta janičarske obuće.
fildiš (arap.-tur. fildi§i) slonova kost, slonovača.
fildžan (pere. pingan, arap. fingan tur. fincan) šoljica za crnu kafu (bez drške).
firaun (arap. Fira'wn Faraon, tur. firavun) Rom, Ciganin (i kao pogrda).
fistan (grč. phossaton, pere. fistan, tur. fistan) suknja, suknjica.
fitilj (arap. faffl, tur. fitil) gajtan za paljenje (mina); žižak, stenjak (u sveći, lampi).
fišek (pere., tur. fi^ek) naboj za pušku, metak; kesa od hartije u obliku levka.
fišeklija (pere., tur. figekli) voj. kožni pojas sa pregracima u kojima stoje naboji, fišeci za pušku; kožna torbica za metke.
fortati (tur.) vući nekoga za nos, ismevati se kome; vortati.
frenga (tur. frengi illeti evropska bolest) med. v. sifilis.
fukara (arap. fuqara', tur. fukara) sirotinja; nikogovići, ološ.
funduk (tur. fyndyk) lješnjak
funjara (tur. funun ništica, nula) 1. ništarija; 2. šatr. bolestan, klonuo, mršav čovjek
fursat (tur. firsat) zgoda, prilika, prigoda, pravi trenutak
furset (tur. furset) smjelost, hrabrost, samopouzdanje
furuna (grč. fotirnos, tur. furun, firm) peć.
gaip (arap. ga'ib, tur. gayb, gayp) ono što je nevidljivo, skriveno, tajno; duhovna stvar; gajb.
gajde (arap. qai'da, tur. gayda) nuz. narodni muzički duvački instrument; sastoji se iz kožnog meha, duvaljke kojom se duva u meh i cevi kroz koju izlazi vazduh, stvarajući zvuk; up. gadlje.
gajret (arap. gayra, tur. gayret) revnost, srčanost, plemenitost.
gajtan (grč. gaietanćn tur. gaytan, kaytan) 1. pamučna ili svilena upredena ili pletena vrpca za porubljivanje i ukrašavanje odeće; 2. dve ili više izolovanih žica za sprovođenje električne struje, spletenih slično vrpci; 3. fig. tanak mlaz.
ganiluk (arap.-tur. ganilik) bogatstvo, obilje.
gargija (tur. kargi) koplje.
gazal, gazel (arap. gazal, tur. gazel) vrsta arapsko-persijske lirske pesme, poglavito ljubavne, koju je naročito negovao persijski pesnik Hafis.
gazavat (tur. gaza, gazve) kod muslimana: "sveti rat protiv nevjernika"; džihad
gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjesma od 8 do 13 stihova (podrijetlom iz Perzije); ljubavna, lirska poezija uopće
gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno junaštvo; pren. obijest, hvalisavost gedal (tur.) rat protiv nevernika, „sveti rat" muhamedanaca.
gejik (tur.) jelen
gondže (tur. gonče, konca) pupoljak ili časka cvijeta; pren. nešto drago, milo, lijepo
guba (arap. quba, tur. kuba) poznata kožna bolest, lišaj, lepra.
gulanfer (arap.-pere. gulambare, tur. gulam-rage homoseksualac) beskućnik, skitnica, probisvet; spadalo, mangup.
gungula (pere. gulgule, tur. sulgule) gužva, metež; gomila, mnoštvo; buka, vika, graja.
gurabija (arap. gurabiyya ptičji kolač, vranin kolač, tur. gurabiye) 1. kolačić od brašna, jaja, šećera ili meda i masla. 2. vrsta sitnih zimskih dinja.
hàber <àber> (tur. haber arap. ← ḫabär) 1. glas. vest, poruka; 2. saznanje, pojam; mar, osećaj.
habernik (arap. habar, tur. haber) 1. vesnik, glasnik; 2. top, puška na uzbunu; haberdar habernjača.
habronoša (arap. habar, tur. haber) dosta-vljač, potkazivač.
hadis (arap. hadit, tur. hadis) muslimanska tradicija, izreke i dela koja se pripisuju Muhamedu ili njegovim najbližim saradnicima.
hadum (arap. hadim, tur. hadum) uškopljenik, evnuh; sluga.
hadžija (arap., tur. haci) musliman koji je putovao da se pokloni svetim mestima u Meki; pravoslavni hrišćanin koji je putovao u Jerusalim o velikom postu i Uskrsu da se pokloni grobu Hristovu, hodočasnik.
hadžiluk (arap.-tur. hacihk) putovanje na poklonjenje sv. mestima (u Meku i Jerusalim) hodočašće.
hafija (tur. hafije tajna) špijun, detektiv
hafiz (arap., tur. hafiz čuvar) kod muslimana: onaj koji zna napamet ceo Koran ili druge čuvene pesme; počasno ime naučnika.
hajvan (arap. haywan, tur. hayvan) životinja, stoka.
hajvar (tur. hayvar) ajvar; kavijar, posoljena ikra.
hak (arap. haqq pravo, istina, tur. hak) ono što je pravo, što je pristojno; plata; porez, namet.
hakik (tur.) v. akik. hakim (arap. hakim onaj koji sudi, tur. hakim) mudrac, filozof; titula lekara i sudije; up. hećim.
halka (arap. Ijalqa, tur. halka) beočug, prsten, zvekir; viteška igra gađanja beočuga kopljem; alka.
halkar (arap. Ijalqa, tur. halka) igrač halke; v. halka.
halva (arap. halwa, tur. helva) orijentalski slatkiš od meda, niehepa, skrobnog brašna, masla i dr.; ćeten-halva poslastica od lanenog semena i drugih sastojaka; alva.
hambir (tur. hampa, hempa družba) povorka, niz, skupina (ljudi ili životinja)
hametice (arap., tur. ammeten sve, sav) pril. potpuno, sasvim; potući hametice potući do nogu.
han (pere. han, hane, tur. han) kuća, svratište i prenoćište, gostionica.
handžar (tur. hancer) kratak mač.
handžija (pers.-tur. hanci) sopstvenik hana, gostioničar, ugostitelj.
hanuma (tur. hanim) gospođa.
haps (arap. habs, tur. hapis) zatvor, pritvor.
harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik; boem, pijanac; 2. trošna i zapuštena kuća
harambaša (arap.-tur. harami ba?i) vođa hajduka.
haramija (arap., tur. harami) razbojnik, kradljivac.
harač (arap. tur. harac) glavarina; godišnji danak koji su plaćali nemuslimani u bivšoj Turskoj; izdatak, trošak.
harem (arap. đagat, tur. harem) 1. mesto gde nije svakom slobodan pristup (npr. hram u Meki); 2. naročito odvojeno odeljenje u muslimanskoj kući u kojem borave žene
hasna (arap., tur. hasna, mađ. haszon) korist, dobit.
hat (tur.) v. at.
hatalija (tur. hatalv) osoba koja donosi nesreću
hatar (arap. tur. hatir) obzir, ljubav, naklonost, milost, ćef.
hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, muslimanski vjeroučitelj; 2. govornik uopće
hatišerif (tur. hatti^erif, arap. hatt pismo, sarif časni, plemeniti) svojeručno pismeno naređenje sultanovo koje mora odmah da bude izvršeno, najviši turski državni dekret.
havlija (tur. havh) velika bela meka marama; čupav ručnik, frotir.
havra (tur.) židovski hram, sinagoga
hazna (arap. hazina, tur. hazne) blagajna, riznica, kesa.
haznadar (arap.-pere. hazinadar, tur. haznadar) blagajnik, haznadar-aga blagajnik, rizničar sultanov.
hazurala (arap.-tur.) v. azurala.
hašiš (arap. Ija&is, tur. hagi?) opojno sredstvo koje se spravlja od cvetova indijske konoplje; na Istoku ga piju ili puše radi izazivanja pohotljivosti.
hedžra (arap. higra seoba, tur. hicret) preseljenje Muhamedovo iz Meke u Medinu (16. UP 622. n. e.), od koga dana muhamedanci računaju svoje godine.
helać (tur. helak) propast, nesreća; propalica, upropašten čovjek, neradnik, besposličar, nevaljalac; prid. loš, pokvaren
hemšerija (pere. pet zajedno, sehr grad, tur. hemgeri) zemljak; fig. drug, prijatelj.
hećim (arap. hakim mudrac, filozof, tur. hekim) lekar.
hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, legenda, pripovijetka, priča, novela
hikmet (tur.) mudrost; čudo, zagonetnost
hila (arap., tur. hile) lukavstvo, prevara.
hinzir (tur. hynzyr) svinja
hir (pere., tur. hire) samovolja, ćudljivost, jogunstvo, obest.
hisar (arap.) zamak, tvrđava, grad.
hisarnik (arap.-tur.) gradić.
hodža (pere., tur. Nosa, pase) muhamedanski sveštenik.
horda (tur. ordu) zajednica od po nekoliko porodica kod skitačkih i levačkih plemena, fig. divlja, neobuzdana rulja.
hordija (tur. ordu) vojska, armija, veliki vojni logor; ordija.
hurč (tur.) velika torba s obje strane sedla
hurda (tur.) iznutrica zaklanog živinčeta
hurija (arap., tur. huri) naziv za lepotice u muslimanskom raju kojima će se verni, posle smrti, u dženetu naslađivati; fig. neobično lepa žena, lepotica.
hutba <hudba> (arap., tur. hutbe) kod muslimana; propoved koju drži imam petkom i o bajramima.
iblis (arap. iblis, tur. iblis) đavo, satana starešina đavola; biće natprirodne veličine džin, div.
ibrik (pere. abnz, tur. ibrik) bokast bakren sud sa uskim grlom i poklopcem, za vodu, rakiju i kafu.
ibrišim (pere. ebrium, tur. ibrisim) svileni konac.
ićindija (tur. ićindi) večernji sat koji dijeli vrijeme na polovice; treća po redu od pet dnevnih molitava kod muslimana, obavlja se navečer, po zalasku sunca
idara (tur. idare) 1. izdržavanje, egzistencija; opskrba; 2. državna vlast
ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma ljut, bijesan čovjek
iftira (tur. iftira, arap. iftira) kletva, obeđivanje, ogovaranje; srebroljublje.
ihram (arap. ihram, tur. ihram) beli nesaši-veni ogrtač muhamedanskih hadžija koji idu u Meku na hadžiluk.
ihtijar (arap. ihtiyar, tur. ihtiyar) star čovek starac.
ildirim (tur. jyldyrym) munja, grom, ratni grom; nadimak sultana Bajazita I, zeta carice Milice.
ilidža (tur. ihca) izvor lekovite vruće vode, banja, toplice.
ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije u braku
iltifa (tur. irtifa) utvrđivanje točnog vremena posebnom napravom za mjerenje visine sunca
iltizam (arap., tur. iltizam) zakup, arenda.
ilum (arap. 'ilm, tur. Št) znanje, nauka.
imam (arap. imam, tur. imam) gospodar, vladalac; naročito: bivši gospodar i vladalac Jemena u Arabiji, kao i nekadašnji vladalac Maskata u Persijskom zalivu; dvanaest imama od Iraka, potomci Alije, čija je vlast u Medini postojala pored halifata; turski sveštenik i naučenjak, naročito: poznavalac Korana, glavni hodža jedne džamije; imam-efendi svešte-nik-hodža u seraju.
imamat (arap.-tur.) zvanje i nadležnost starešine džamija; država jednog imama.
iman (arap. iman, tur. iman) vera, zakon, verovanje.
imaret (arap. 'imara tur. imaret) zgrada, dom, stan; naročito: javna građevina; u užem smislu: vrsta gostionice u Turskoj, gde se đaci hrane i gde se dele životne namirnice sirotinji i putnicima.
imrahor (arap.-pers., tur. mirahor) konjušar.
inad (tur.) v. inat.
inadžija (arap.-tur. inalci) tvrdoglav, jogunast čovek, prznica, svađa lica.
inat (tur. inat, arap. 'inad) prkos, tvrdoglavost, upornost u protivljenju; inad.
indžijel v. indžil.
indžil (tur. incil, grč. eyaggelion) evanđelje sveta knjiga.
insan (arap. insan, tur. insan) čovek, osoba, ljudski stvor.
inćar (arap. inkar, tur. inkar) poricanje, odricanje, odbijanje, neodobravanje.
indi (tur. imdi) dakle, stoga
inšalah (tur. insallah, arap. inša'allah) ako Bog hoće, ako Bog da!
intačiti (tur. intak) zapitkivati, istraživati pitanjima
ipggali (tur. iftahU) koji ima volju za jelom, sa apetitom; željan.
irabiti (tur. irab) tumačiti, objašnjavati
irada (arap. irada tur. irade zapovest) u bivšoj Turskoj: zvaničan spis, ukaz (u formi carske naredbe) koji se dostavlja velikom veziru radi objavljivane.
iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica grabljivica za lov)
ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje, svjedočenje; 2. žir, mak, tref (u kartama)
istek (tur.) volja, prohtjev
istifan (tur. istifan, ngrč. stefanos) vrsta ženskog pokrivala za glavu; nevestin venac.
istiska (tur.) sušica, tuberkuloza
istiva (tur. istifa) bela zemlja od koje se prave lule.
izbevutiti se (tur. behut, bevut) zaprepastiti se, osupnuti se
izmet (arap. hidma, tur. hizmet) služba, služenje, posluga, posluživanje.
izmećar (arap.-pers., tur. hizmetkar) sluga, poslužitelj.
ićindije (tur. ikindi, ikinci drugi) večernji čas koji deli vreme na polovine; treća po redu od pet dnevnih molitava kod muhame-danaca koja se obavlja uveče, po zalasku sunca.
iđirot (tur. egir otu) bog. dugogodišnja barska lekovita biljka, Acorus calamus.
Jehudija (tur. Yahudi) Hebrej, Jevrej, Židov, Izraelac.
jabana (tur. yabana pustinja, divl>ina) tuđina, inostranstvo; jalovina, neobrađivana zemlja.
jabandžija (tur. yabanci) stranac, tuđin
jacija (tur. jassy, jatsy) vreme kad treba ići na spavanje; peta i poslednja dnevna molitva kod muhamedanaca, dva časa po zalasku sunca, oko 10 h uveče.
jagluk (tur. yaglik) rubac, marama, maramica.
jagma (tur. yagma) plen, pljačka, grabljenj otimanje, pljačkanje.
jaija (tur. uaua) pešak; rod vojske u staroj Turskoj — pešadija.
jaka (tur. yaka) okovratnik, kragna; deo ženske narodne nošnje koji se nosi preko ramena.
jakrep (tur. akrep) v. akrep.
jakut (grč. yakindos, tur. yakut) 2. rubin.
jakut-aga (tur.) starešina evnuha u sultano dvoru.
jal (tur.) nevolja, nesreća
jalija (tur. yah obala) pust, prazan prosto rečnu ili morsku obalu; obala; poveće prazno mesto na periferiji grada; polje, ledina.
jamak (tur. yamak pomoćnik) pomoćnik u poslu, majstorov pomoćnik, kalfa; parakuvar; regrut u janičarskoj vojsci; barjaktarev zamenik.
jangin (tur.) boem; pijanac
janjičar (tur. yeniceri nova vojska, vojnik nove vojske) vojnik turske milicije koju je 1329. ustanovio Orkan od mladih i zdravih hrišćana-zarobljenika, nasilno prevedenih u islam; 1360. sultan Murat je sproveo organizaciju ove nove vojske i dao joj izvesne povlastice, zbog čega su i mnogi Turci u nju stupali. Ova vojska, odlično opremljena, predstavljala je jezgro turske pešadije; docnije se jako osi-lila, tako da je i samom sultanu bila opasna, zbog čega ju je Muhamed P ukinuo 1826; jenjičar.
japija (tur. yapi) drveni građevinski materijal; građa; telesna građa.
japija (tur. yahni) vrsta jela: meso sa vite vrsta zeleni, koje se dugo kuva.
japrak (tur.) list biljke; pren. jelo zamotano u list (npr. sarma)
japriti (tur.) crveniti, činiti što crvenim
japundže (tur. yapunca, yapinca) ogrtač, protiv kiše i snega, kišna kabanica.
jarak (tur. ark) rov, prokop, kanal.
jaramaz (tur. yaramaz) nevaljalac, besposličar; nepristojan, nestašan; zlikovac.
jaran (pere. uag) drug, prijatelj, povratim, ljubimac, ljubavnik, dragan; pomoćnik.
jarma (tur. yarma) krupno samleveno žito kao stočna hrana, prekrupa.
jaruga (tur. yarik) vododerina, brazgotina, pukotina; jarak.
jasmin (tur. yasemin) vot. poznata džbunasta biljka sa belim cvetovima, veoma jaka i prijatna mirisa.
jastuk (tur. yastik) uzglavlje, posteljni predmet koji se stavlja pod glavu.
jatagan (tur. yatagan) kratak i kriv mač, kriva sablja, poreklom iz Indije, nekad glavno oružje turskih janičara; handžar.
jatak (tur. yatak) gnezdo, leglo divljeg zvera; mesto gde se počiva, postelja; skrovište lopova ili hajduka; onaj koji pomaže ili skriva lopove, hajduke i uopšte odmetnike od vlasti i prekršitelje zakona.
javaš (tur. yava$) blago, sporo; polako, lagano, tiho; javaš, javaš! samo polako! im. slab, mek duvan.
jazidžija (tur. yazici) pisar.
jazija (tur. yazi od yazmak pisati) pismo, pisanje, natpis, list pisane hartije.
jašmak (tur.) tanka koprena kojom muslimanske žene pokrivaju glavu, lice do očiju i grudi.
jašmačar (tur.) materija od koje se pravi jašmak.
jedek (tur. yedek od yedmek voditi) uže konopac; povodac od ulara; konj u povodu laća vučena o užetu.
jeglen (tur.) v. eglen.
jelek (tur. yelek) prsluk.
jemin (arap. emin) upravnik, nadzornik.
jendek (tur. hendek) jarak; šanac, rov; endek.
jenjičar (tur. yeniceri) v. janičar.
jenđa (tur. yenge) v. enđa.
jeribasma (tur. jer zemlja, basmak pasti) vrsta sočne krupne kruške
jerlija (tur. yerli) meštanin, ovdašnji; domorodac, urođenik; naziv za Turčina koji se od davnina naselio u nekom našem kraju.
jete (tur. ege) vara. turpija.
jetim (tur.) siroče bez (jednog ili oba) roditelja; maloljetnik malodobnik
jogunast (tur. yogun) tvrdoglav, svojeglav, samovoljan.
jogurt (tur. joghurt) vrsta kiselog mleka, veoma prijatna ukusa i velike hranljivosti; postaje vrenjem mlečnog šećera koje izaziva tzv. bugarski bacil; sadrži, kada je u zgusnutom stanju: belančevine (7,1%), masti (7,2%), mlečnog šećera i mlečne kiseline (8,9%), vode (73,7%) i sve vitamine, naročito A i D.
jok (tur. yok) ne, nije, nema.
joldaš (tur. yolda?) drug, drugar; saputnik, pratilac.
jolpaz (pere., tur. yolpaz) skitnica, besposličar, bitanga.
jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri kojem konj u trku istodobno diže obje desne pa onda obje lijeve noge; konj koji tako kasa
jorgan (tur. yorgan) posteljni pokrivač postavljen vatom i prošiven.
jorgovan (pere., tur. erguvan) ukrasni grm iz porodice maslina sa lepim grozdastim mirisnim cvetovima plave i bele boje; Syringa wulgaris, fam. Oleaceae.
jova (tur.) konj bez gospodara, kljuse
jsmsnije (tur. yemeni) vrsta lake plitke obuće; vezene papuče.
jufka (tur. yufka) fino, tanko razvijeno testo, kora za pitu.
jukluk (tur. yiikluk) ormar, obično uzidan, uklopljen u zid; polica ili udubljenje u zidu za smeštaj stvari (odela, posteljine i dr.), dolap.
juksuk (tur. yuksuk) napretek.
julimbriš (tur. gulibrišim) 1. biljka kojoj je lat. ime mimosa julibrissim; 2. ružičasta svila
juriš (tur. yiiruyus od yiiriimek hodati, napredovati) navala, napad.
juruk (tur. yuruk) 1. pripadnik nekadašnje janičarske pomoćne vojske, 2. nomad, čovek bez stalnog prebivališta.
juzuk (tur.) prsten
juzbaša (tur. yiizbasi) kapetan u nekadašnjoj turskoj vojsci, zapovednik bul>uka (čete).
Kajmakčalan (tur. kaymakcali probrana šikara, grmlje i trnje) najviši vrh na planini Nice u Makedoniji.
Kalimegdan (arap., tur. kale tvrđava, teu-dan polje, vašarište; boj, dvoboj) veliki javni park u Beogradu na uzvišici iznad ušća Save u Dunav; Kalemegdan.
Karaburme (tur. kara burun crni greben, crni rt) mali brežuljak nad samim Dunavom, deo Beograda.
Karadag (tur.) turski naziv za Crnu Goru.
kabadahija (tur. kabadayi) prost vojnik, grubi dahija, nasilnik.
kabardisati (tur. kabarmak) oteći, oticati, naduti se, nabubriti.
kabast (tur. kaba) krupan, debeo, glomazan.
kabuliti (arap. qabul, tur. kabul) primiti, dopustiti, dozvoliti, odobriti.
kadaif (tur. kadayif) vrsta slatkog jela, spravljenog od brašna, jaja, masla i šećera.
kadar (arap. qadir, tur. kadir) 2. pr. koji je u stanju da nešto uradi, moćan, sposoban za nešto.
kadifa (tur. kadife) svilena tkanina koja s jedne strane (s lica) ima nisko sasečene dlake, a s druge strane je potpuno glatka, svileni somot.
kadija (tur. kadi) sudija, niži sudija, mirovni sudija kod Turaka i drugih muhame-danskih naroda.
kadiluk (tur. kadihk) zvanje sudije; oblast, delokrug jednog sudije.
kadine (tur. kadin) pl. žene sultanove (sedam na broju), koje su birane između haremskih robinja, po rangu su stojale između kaseki-sultane i odalisaka.
kaduna (tur. kadin, hatun) gospođa, ugledna žena, dama, kneginja; dobra domaćica.
kafana (tur. ) v. kavana.
kaftan (pere., tur. kaftan) duga gornja haljina, muška i ženska, obično od plave čohe; kod Turaka: počasna duga gornja haljina koju su sultani iz počasti davali stranim podanicima; kod Rusa: dugačak kaput (narodna nošnja).
kail (arap. qa'il, tur. kail) naklonjen, odan, zaljubljen; spreman, voljan, sporazuman.
kaim (arap., tur. kaime) turski papirni novac; čuvar u mošejama.
kaiš (tur. kayis) remen; kožni opasač.
kaišar (tur. kayis) podvaladžija; zelenaš, lihvar.
kajak (tur. kayik) čamac, čun, barka; laka turska lađa sa 1—7 pari vesala.
kajalit (tur. kaja cement, grč. Hthos kamen) veštačka kamena masa od magnezija-cementa, upotrebljava se za izradu stonih kamenih ploča i dr.
kajao (tur. kayasa) kožna uzica, remen.
kajgana (tur. kaygana) jelo od izmućenih prženih jaja.
kajmak (tur. kaymak) „ono što stoji", skorup, fig. ono što je najbolje, probrano, srž nečega.
kajmakam tur. kaymakam) zastupnik; u Turskoj: okružni načelnik, pomoćnik velikog vezira; takođe: zastupnik jednog tatarskog kneza.
kajsija (tur. kaysi) marelica, Prunus armeniaca.
kajt (tur. kajyt) upis; bilješka; zapis
kalabaluk (tur. kalabahk) množina, gomila; velika i glomazna pratnja; mnoge ali potrebne stvari.
kalauz (tur. kilavuz) putovođa, pratilac; ključ koji otvara svaku bravu.
kaldrma (grč. Kalos drćmos lep put, tur. kaldmm) kamenom popločan drum, pločnik; kamen za popločavanje drumova.
kale (tur.) tvrđava (reč koju često sretamo u sastavu, na početku ili završetku, imena mesta, naročito mesta koja se nalaze na Crnom moru).
kalfa (arap., tur. kalfa) trgovački ili zanatlijski pomoćnik, onaj koji je nakon šegrtskog staža položio ispit za kalfu i stekao pravo na polaganje majstorskog ispita.
kalja (tur. kalya) 1. vrsta jela od kuvanog kupusa sa mesom; 2. vrsta jela od prženog ili kuvanog krompira; 3. jelo od boranije.
kaljun (tur. kalyon, um. galion) vrsta lađe jedrenjače koja je bila naoružana topovima (u ratnoj mornarici Turske Carevine).
kalkan (tur. kalkan štit, zaklon) 1. vrsta starinske ženske kape; 2. štit; 3. gornji trouglasti deo zida na kući sa dvostranim krovom; daščana zaštitna ograda na zidu; natkriveni otvor, vrata na krovu; 4. potkrovlje, tavan; zatvoreni balkon; 5. naprava od drveta ili kože koja se stavlja na leđa jahaćoj životinji i služi kao sedište jahaču.
kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsificiran
kalpak (tur. kalpak, mađ. kalpag) l. visoka okrugla kapa od krzna ili opšivena krznom; 2. vojnička kapa od lakog metala, šlem.
kama (tur. kama) nož, bodež prav i oštar sa obe strane.
kamdžija (tur. Kamci) bič; kandžija.
kamerija (tur. Kameriye) isturen, obično otvoren, nezastakljen balkon, doksat (prema dvorištu) u starim muslimanskim kućama.
kamiš (tur. Kami§) cev na luli za pušenje, čibuk.
kamze (tur. Kabiz) držak sablje, handžara, noža i sl.
kan (tur., tatar.) turska titula sultanova; knez, vladar, gospodar, naročito kod Tatara.
k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska biljka čiji list žene na Istoku koriste za bojenje noktiju i kose crvenkastonarančastom bojom
kanat (tur. kanad) l. krilo prozora ili vrata; 2. pregrada; 3. drvena ograda na kolima sa sve četiri strane.
kandilj (tur. Kandil) l. fenjer ili električna sijalica, obično na minaretu, koja se pali prilikom muslimanskih praznika; 2. v. kandilo.
kandilo (grč. Kandelos, tur. kandil) l. mala staklena posuda, svetiljka u kojoj gori žižak u ulju (obično u crkvi, na grobu, pred ikonom i sl.); 2. v. kandilj 1.
kandža (tur. kanca) gvozdena kuka, kvaka; oštar i kukast nokat ptica grabljivica.
kandžija (tur.) v. kamdžija.
kanije (tur. kin) korice noža ili sablje.
kanu ra (tur. kaput) nametak pređe (vunene, pamučne i sl.) pripremljene za bojenje.
kanun (tur. kanun) muz. stari arapski muzički instrument s velikim brojem žica.
kapak (tur. kapak) zaklopac, poklopac (na posudi, satu, oku itd.); prozorsko krilo.
kapama (tur. kapama) kuvano jelo od jagnjetine, mladog luka i drugih začina.
kapamadžija (tur. kapamaci) zanatlija koji izrađuje pokrivače.
kapi-aga (tur.) starešina uškopljenika na turskom dvoru (odgovara evropskom „maršalu dvora"); takođe: janičarski general.
kapidžik (tur. kapicik) mala sporedna vrata; vratnice između susednih dvorišta.
kapija (tur. kapi) vrata, ulaz; fig. dvor (carski).
kapudan (tur. kapudan) starešina, zapovednik (naročito pomorski).
kapućehaja (tur. kapukahyasi) zastupnik, predstavnik nekog manjeg stranog vladaoca na turskom dvoru (ovo je bila zvanična titula i srpskog predstavnika u Carigradu, dok je Srbija bila još vazalna kneževina).
kara (tur. kara) l. crn; često dolazi kao sastavni deo imena, npr. Kara-Đorđe, Kara-Mustafa.
karaboja (tur. kara boya) narodni naziv za mešavinu zelene galice i taninskih ekstrakta od koje se pravi crna boja.
karahaber (tur.) crni glas, tj. tužna vijest, najčešće vijest o smrti
karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., eng. caracal) zool. grabljive, slična risu životinja iz roda mačaka (Felis caracal), živi u Aziji i Africi.
karakašli (tur. kara crn, kaš obrva) crnih obrva
karakol (tur. karakol) l. noćna straža, patrola; straža uopšte; 2. noćni stražar, patroldžije; noćni stražer uopšte.
karakondža, karakondžula (tur. karakoncolos) utvara, avet, strašilo.
karapandža (tur. karapandže s crnim pandžama) vještica
karar (arap. qarar, tur. karar) stalnost, postojanost, trajanje; zaključak, odluka; prilika; počivanje, pokoj.
karaula (tur. karavul) stražarske kula na granici, stražarnica; kao manji fortifikacijski objekt, služi za zaštitu mostova i tunela.
karavan(a) (pere. karwan, tur. kervan, fr. caravane) 2. društvo (ili: povorka) putnika, naročito trgovaca, u srednjoj i prednjoj Aziji i u Africi, koje zajednički preduzima, radi uzajamne odbrane, put kroz daleke i divlje krajeve, naročito pustinje; vođa takvog društva je karavan-banda.
karađoz (tur. karagoz crnooki) predstava sa obojenim figurama koje, pomoću konca, pokreće glumac koji je iza platna i glasom prati pokrete figura; komičar ma-đioničar, lakrdijaš, marioneta.
kardaš (tur. kardas) drug, prijatelj.
karišik (tur. kansik) l. smesa, mešavina (npr. žita: pola raži, pola pšenice); slanina sa izmešanim slojevima mesa i slanine; 2. muzička kompozicija od više arija.
karpuz(a) (tur. karpuz) vot. lubenica.
kasaba (tur. kasaba) gradić, varošica, palanka.
kasapin (arap. qassab, tur. kasap) mesar.
kasavet (arap., tur. kasavet) žalost, tuga, briga; kajanje.
kaseki-sultana (arap. khos, tur. kaseh) prva sultanova žena, majka naslednika prestola; up. kadine.
kat (tur. kat) red, sloj; sprat; materijal za jedno odelo.
katal (tur.) ubojstvo
katil (tur.) krvnik, ubojica
katul-bujruntija (arap. qatl, tur. katal ubistvo, pogubljenje) pismena zapovest kojom se naređuje da se neko pogubi.
katul-ferman (arap. qatl, tur. katil) sultanova pismena zapovest kojom se naređuje da se neko pogubi.
kauk (tur. kavuk) okrugla kapa od deblje tkanine oko koje Turci obavijaju čalmu.
kaul (arap. qawl, tur. kavil) reč, govor; uslov, ugovor.
kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od droba
kaval (tur. kaval) l. vrsta frule, svirale; 2. vrsta kratke starinske puške.
kavana (tur. kahvehane) mesto, radnja u kojoj se kuva kafa, kafana.
kavaz (tur. kavas) lični momak ili počasni stražar stranih diplomatskih predstavnika u Turskoj i viših državnih činovnika uopšte; stražar, policajac.
kavedžija (tur. kahveci) sopstvenik kafane; onaj koji kuva kafu; onaj koji voli da pije kafu.
kavez (pere. qafes, tur. kafes) krletka; rešetke na prozorima starinskih kuća; kafez.
kavga (pere. gawga, tur. kavga, gavga) prepirka, svađa; bitka.
kavgadžija (pers.-tur.) onaj koji izaziva sva u, prepirku, svađalica.
kavijar (tat., fr. caviar, ital. caviale, tur. hayvar) usoljena ikra od jesetre, morune i drugih riba, naročito iz Volge i Kaspijskog jezera; hajvar.
kavurma (tur. kavurma) l. vrsta jela od iznutrice i drugih dodataka; 2. vrsta čorbe od iznutrice; 3. ovčije ili svinjsko meso u komadićima isprženo i konzervi-rano zalivenom mašću.
kaza (tur. kaza) ist. administrativno-upravna jedinica u nekadašnjoj Turskoj, sastavni deo sandžaka, kadiluk, srez.
kazan (pere., tur. kazan, Kazgan) kotao, veliki lonac; janičarski puk.
kazaz (arap. qazz svila, tur. kazzaz) svilar, zanatlija koji izrađuje svilene i pamučne predmete i ukrase.
kazuk (tur. kaak) debeo kolac na rečnoj obali za vezivanje lađa i čamaca.
kačak (tur. kapak) l. begunac, odmetnik; 2. prokrijumčarena roba.
kačamak (tur. kacamak) vrsta jela od kukuruznog brašna, mamaljuga, žganjci, pura; palenta.
kašika (tur. kasik) žlica, ožica.
kavun (tur.) dinja
kekez (tur.) homoseksualac
kepčija (tur. kepce, kefce) kutlača.
kepec (tur. kepaze smiješna pojava, osoba) patuljak, čovjek vrlo niskog rasta
kesa (pere. kiše, tur. kese) vreća, džačić, torba; papirna vrećica; vrećica za držanje novca.
kesedžija (tur. kesici) l. junak, dobar borac (koji seče glave protivnika; 2. drumski razbojnik, kradikesa, ubojica.
keser (tur. keser od kesmek se i) tesarska sekira; vrsta čekića kojim se može uki-vati, seći i tesati, bradva; hecep.
kesim (tur. kesim) zakup, najam, arenda.
kidisati (grč. kindyneuo, tur. kiymak) 1. navaliti, napasti (na nekoga ili na nešto), jurišati, nasrnuti, saleteti, spo-pasti; 2. prionuti, prianjati na posao; 3. oduzeti nekome život, ubiti (se).
kijamet (arap. qiyama) zabuna, buna, gungula, vika i galama; nepogoda, mećava, rđavo vreme; napast, zlo, nedaća; smak sveta; uskrsnuće mrtvih na dan strašnog suda.
kim (grč. kyminon, tur. kimyon, nem. Kummel) bog. vrsta biljke (Carum carvi) iz fam. štitarica, koja služi kao hrana za stoku, a njene sitne sivosmeđe semenke kao začin.
kindžal (rus. kinžalð, tur. hancer) nož sa oštricom na obe strane, bodež.
kiosk (tur. košk ugao, ćošak) orijentalski hladnjak u bašti na stubovima; istaknuti deo na orijentalskim zgradama u obliku zatvorenog balkona; ulični paviljon od drveta, gvožđa ili stakla u kome se prodaju novine, duvan i sl.
kiraethana (tur.) čitaonica
kismet (tur. kismet, arap. qisma) sudbina, udes, ono što je proviđenje svakom unapred odredilo.
kizlar-ara (tur. kizlar agasi) glavni nadzornik crnih uškopljenika (evnuha) i sultanovog harema.
kičma (tur. kif stražnja strana) leđa, leđni stub.
kna (tur. kina, arap. hinna') misirska kalina, egipatska pasjakovina (Lawsonia intermis) čijim listom žene na Istoku bojadišu nokte i kosu crvenkastonarandžastom bojom.
kodoš (tur.) posrednik pri sklapanju braka
koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta daska) kod glačanja: daska koja se može uvući u rukave ili u hlače
komar (tur.) hazardna igra
komšija (tur. kom?u) sused.
konak (tur. konak od konmak odsesti, biti gost) dvor, gospodski dvor, palata; put koji se prevali za jedan dan; noćište, prenoćište.
kondžolos (tur.) vampir, vukodlak i si. strašilo
kopča (tur.) spona, spojka; pren. veza, spoj uopće
korbač (tur. kyrbac, polj. karbacz) bič, kamdžija.
korudžija (tur. koruk nedozrelo grožđe; korudžu čuvar) čuvar vinograda; čuvar polja; lugar, šumar
kovan (tur.) 1. košnica; 2. čahura od puščanog metka
kovrdžast (tur. Kivircik) kudrav, kuštrav, loknast.
kovrdžica (tur. Kivircik) lokna, pramen uvijene kose.
krdžalija (tur.) turski hajduk u XVIII veku i na početku XIX veka.
kreč (tur. kireč) vapno
krevet (tur. kerevet) ležaj, postelja
krklama (tur. kvrkmak klati, sjeći; strići) 1. klanje životinja; sječenje mesa; 2. ostrižena vuna
krmez (tur. kirmiz) tamnocrvene boja koja se dobiva od istoimenog insekta.
krntija (tur. kyrynty) starudija, ropotarija, nešto staro i odbačeno; pren. star, oronuo čovjek
krsmet (tur. k'smet) sudbina, udes.
kubura (tur.) 1. mala puška (pištolj); 2. kožna torba, pričvršćena uz sedlo, u kojoj se drži mala puška; 3. uzan hodnik; 4. kamena ili drvena humka, u obliku kocke, na grobovima velikana; fig. nevolja, nedaća, beda, jadno stanje.
kujundžija (tur. kuyumcu) zlatar, zanatlija koj i izrađuje ukrasne predmete od zlata.
kulaš (tur. kula at) konj sivopepeljaste boje, boje olova, mišje boje.
kuluk (tur. kulluk) l. besplatan rad turskom spahiji; 2. težak, naporan rad za drugoga; 3. obavezan besplatan rad na izgradnji puteva i drugih objekata u korist zajednice.
kum (tur.) sitan pijesak
kumaš (tur.) vrsta svile, atlas, saten; tkanina uopće
kumbara (pere. humbere, tur. kumbara) vrsta starinske granate ili bombe; top koji baca ove granate.
kumrija (arap. qumriya, tur. kumru) grlica, gugutka.
kundak (tur.) drveni ili metalni dio puške koji služi za držanje prilikom gađanja
kurtalisati (tur. kurtarmak) osloboditi, spasti, izbaviti.
kuršum (tur. kur$um) olovo; puščano zrno, tane.
kusur (arap. qusur, kusur, tur. kusur) ostatak novca koji prodavac vraća kupcu.
lagum (tur. lagun) l. podzemni hodnik. 2. podzemni potkop napunjen eksplozivom za rušenje nečega; up. mina.
lakrdijaš (tur. lakirdi) praviti šale, šaliti se, šegačiti se.
lakrdijaš (tur. lakirdi) šaljivčina, spadalo.
lakrdije (tur. lakirdi) poet. vrsta niže komedije, kojoj je glavni zadatak da izazove smeh, bez ikakvog cilja, tako da je, zbog preterivanja u svemu, više karikatura nego prava komedija, farsa; fig. šala, šegačenje.
lala (tur. lala) l. turski velikaš, dvoranin; 2. učitelj, vaspitač.
lazum (tur. lazym) potrebno je, treba
le(j)lek (tur. leylek) roda, štrk.
leblebija (tur. leblebi) seme od biljke slanutka; jede se i prženo.
lenger (tur. lenger, ital. Gapsoga, fr. Gapsge, grč. ankyra) sidro, kotva.
lepeza (tur. elpeza, elpeze) sprava (obično na sklapanje) kojom se žene, mašući njom, hlade na vrućini.
leventa (pere., tur. levend, ital. levantino) lenština, besposličar, dangubnik, goto-van; ranije: turski vojnik.
lezet (tur. lezzet) slast, užitak.
levha (tur.-ar. levha, lavha) rečenice iz Kur'ana krasopisno ispisane arapskim pismom; sentencije ispisane po zidovima muslimanskih kuca
lešina (pere. laše, tur. les, nem. Leiche) mrtvo telo čoveka ili životinje; strvina.
lila (fr. lilas, šp., eng. Šas, tur. leilak) bog. jorgovan, ljiljak; boja jorgovana, boja ljiljka, tj. otvorena plavo-rumenkasta boja.
liman (rus., tur., grč. limen luka, zaliv) močvaran zaliv ili morski rukavac u Rusiji, naročito ušće reke koje je prošireno u prostran morski rukavac.
logat (tur.) rječnik
lokum (tur. lokum, rahatlokum) vrsta kolača od tvrdog testa, ratluk.
lućum (tur. lokun) vezivno tkivo (pamuk, vapno i ulje) za sastavljanje ili začepljivanje cijevi, vrsta ljepila
lula (tur.) naprava za pušenje duhana; svaka naprava koja ima oblik lule
Mevlud (arap. mawlid, tur. mevlid rođenje) rođendan proroka Muhameda, veliki muslimanski praznik.
mafiš (tur. mafis) l. vrsta slatkiša od tankih listova ispržena testa s jajima.
magaza (tur. magaza) prostorija u kojoj se drži žito, so ili druga roba, podrum; v. magacin.
magfiret (tur. magfirte) oproštenje grijeha, Božji blagoslov
mahala (arap. mahalla, tur. mahalle) deo jedne varoši, gradska četvrt, kvart; ulica sokak; mala.
mahdum (tur.) sin
mahfil (tur.) odjel u džamiji gdje se klanjaju žene
mahluk (tur.) živo biće; životinja
mahmudija (arap. mahmudiyya, tur. mahmudiye) turski zlatan i srebrn novac.
maja (tur. taua) kvasac; vakcina, serum.
majasil (tur. mayasil) med. 1. vrsta kožne bolesti od koje ispuca koža po rukama i stopalima; 2. šuljevi, hemoroidi.
majdan (arap. ma'dan, ma'din, tur. maden) mesto gde se kopa ruda ili kamen, rudnik.
makara (tur. makara) l. vitao; naprava pomoću koje se dižu predmeti uvis ili spuštaju naniže. 2. mašina za pobijanje u zemlju stubova (drvenih, čeličnih, armi-ranobetonskih); 3. cev, kalem; tkački čunak.
makaze (arap. maqass, tur. makas) nožice, škare.
maksura (tur. raaksure) povišeni i dašćicama ograđeni dio džamije na kojem stoje službene osobe pri bogoslužju
maksuz (arap. majjsus, tur. mahsus) naročit, specijalan, osobit; maksuz selam naročit, topli pozdrav.
malbaša (tur. mahalbaša) upravitelj mahale; seoski starješina
mamur (tur.) uređen, dotjeran, lijepo namješten; bogat
mamuran (arap. mabmur, tur. mahmur) polupijan, još neistrežnjen, umoran i neispavan posle pića.
mamurluk (tur. mahmurluk) stanje posle preterane upotreba alkohola i duvana.
mandal (tur. mandal) drvena greda koja se stavlja preko vrata sa unutrašnje strane radi zatvaranja, zasovnica, prevornica (prijevornica).
mangal (tur. mangal, arap. manqal) sud sa raspaljenim ugljem, žeravicom, obično od bakra, služi za zagrevanje prostorije ili podgrevanje jela, lak i podesan za prenošenje.
mangura (tur. mangir, mankir) sitan turski bakarni novac.
maniluk (tur.) zavist
marifetluk (arap.-tur. marifetlik) prepredenost, dovitljivost, majstorija, lukavstvo.
martoloz (ngr . armatolos, tur. martoloz) ime kojim su Turci, u XVI i XVII veku, nazivali hrišćane koji su služili kao vojnici u turskim pograničnim gradovima; marto-lozbaša starešina martoloza.
maskara (tur. maškara, mashara) šala, ismevanje, sprdanje; čovek sa obrazinom, maskom; šaljivčina, lakrdijaš, ismevač.
mašalah (arap. ma ša'allah, tur. ma?allah) kako je Božja volja, kako Bog hoće! (kao uzvik); izraz koji, po narodnom verovanju, štiti od uroka; turski naziv za opijum.
medžela (arap. magalla, tur. mecelle) rezime kodeksa šerijatskog prava.
medžidija (tur. mecidiye) nekadašnji turski novac; srebrna medžidija vredela 20, a zlatna — 100 groša, naziv po sultanu Mepidu (sredina XIX v.).
medžlis (arap. magliš mesto gde se sedi, tur. meclis) u arapskim zemljama skupština, parlament; sudski kolegijum; versko upravio telo.
megdandžija (arap.-tur. meydanci) v. mejdandžija.
mehana (pere. teu piće, vino, hane kuća, tur. meyhane) krčma, gostionica, pivnica.
mehandžija (pere.-tur. meyhaneci) krčmar, vinar.
mejdan (arap. maydan) prostrano polje, veći prazan prostor u gradu, trg, vašarište, pijaca; mesto gde se vodi borba; dvoboj.
mejdandžije (arap.-tur. meydanci) junak u borbi, učesnik u borbi, naročito u dvoboju.
mekterbaša (pers.-tur. mekter basi) zapovednik sultanove ili šahove vojne muzike, kapelnik.
mektubdži (arap.-tur. mektupfu) pisar, sekretar, tajnik.
melem (grč. malagma, tur. melhem) mast za mazanje, flaster; lek; fig. blag čovek.
memla (pers.-tur. nemli) vlaga, buđ.
mengele (grč. magganon, tur. mengene) pl. procep, zanatlijske sprave ze stezanje i presovanje.
merak (arap. maraqi, tur. merak) strast, želja, prohtev, ćef.
meraklija (arap.-tur. merakh) ljubitelj nečega, čovek koji voli da zadovoljava svoje prohteve i želje, koji zna i ume da uživa i da se provodi.
merdevine (pere. nerduban, tur. merdiven) pl. lestvice, stube.
merdžan (arap. margan, tur. mercan) koral.
merhaba (arap. marhaba, tur. merhaba) pozdrav kojim se muhamedanci pozdravljaju samo među sobom: zdravo!; meraba.
mermer (grč. marmaros, tur. mermer) mramor.
mezar (arap. mazar, tur. mezar mesto obilaska) groblje.
mezarluk (arap.-tur. mezarl k) v. mezar.
meze (tur. meze poslastica) 2. zakuska, jelo koje se uzima uz neko piće.
mezil (arap. manzil, tur. menzil) mesto gde se putnik zaustavlja, gostionica, stanica, obdanica; pošta, naročito ona koju su nosili stalni kuriri na konjima; mezu l, menzul.
mezilana (arap., tur. menzilhane) poštanske stanica gde se menjaju konji, usputne stanica na kojoj su stalni kuriri, tzv. tata-ri, noseć zvanična pisma, dokumente i novac iz raznih pokrajina u Carigrad, menjali zamorene konje odmornim, kako bi bez zastoja mogl produžiti put; mezula-na, menzulana.
mezildžija (arap.-tur.) onaj koji nosi poštu na konju, poštar, kurir.
mezuldžija (arap.-tur.) v. mezildžija.
mečet (arap. masgid, tur. mescid) mala muslimanska bogomolja, kao kapela.
mihrab (arap. mihrab, tur. mihrab) oltar u džamiji sa koga imam, okrenut prema Meki, čita molitvu; prostran trem.
mimar (tur. mimar) građevinski inženjer, arhitekt(a); otuda naziv neimar.
mimber(a) (tur. minber, mimber) propovedaonica u džamiji s koje se govori petkom i na Bajram.
minare(t) (tur. minare) visoka uska kula uz džamiju, s koje mujezin poziva vernike na molitvu.
minder (tur. minder) dušek.
minderluk (tur. minderlik) vrsta dugačkog otomana s jastucima; sećija.
minđuše (tur. mengu§, od pere. menguš) nakit koji se veša o uho, naušnica, obodac.
miraz (arap. mi'rat, tur. miras) nasleđe; imovina koju devojka donosi mužu prilikom udaje, prćija.
mirija (tur. miri) po ranijem turskom pravu, zemlja na koju se plaćao harač; porez, danak.
mizdrak (arap. mizraq, tur. imzrak) koplje mizrak.
mosur (tur. masura) I. cijev, kalem, špula; 2. klip kukuruza ih neka druga stvar u obliku klipa; 8. naprava za izvlačenje tekućine iz bačve
mualim (tur. muallim) učitelj; profesor; nastavnik u mektebu
muazil (tur.) prvi doglavnik jednog turskog paše.
mufte (tur. muft) besplatno, džabe; mukte.
mufte. mukte, koji hoće da se časti na tuđ račun.
mufti (tur. muftii) v. muftija.
muftija (tur. muftu) pravoznalac Korana, tumač zakona na osnovu Korana; turski vrhovni sveštenik i vrhovni sudija; ministar prosvete u Turskoj (koji se zove i veliki muftija).
muhabet (arap. mahabba, tur. mehabbet) razgovor radi zabave, ćaskanje; ljubav, prijateljstvo.
muhadžiri (tur. muhacir) pl. pristalice Muhamedove koje su se u Medini skupljale oko njega; iseljenici, izbeglice.
muhafeza (arap. muhafaza, tur. muhafaza) tvrđava, utvrđeni grad.
muhafis (arap. muhafiz, tur. muhafiz) zapovednik tvrđave (muhafeze); garnizonski vojnik, stražar, čuvar; muhafiz.
muhareba (tur. moharebe, muharebe) rat, bitka, boj
muhasera (tur. muhasara) opsada
muhendis (tur.) inženjer
mnhhnat (tur.) 1. prtljaga, oprema (osobito vojnička); 2. municija, streljivo
muiin (tur. mumin) vernik, musliman.
mujezin (arap., tur. miiezzin) hodža koji sa minareta poziva verne na molitvu.
mukada (tur.) sultanov spahiluk, carski posjed
mukajet (tur. mukayyet) zainteresovan, obazriv, pažljiv; biti mukajet povesti, voditi računa o nečemu, obraćati pažnju na nešto, mariti, želeti; ni mukajet ni najmanje ne obraća pažnju, ni brige ga nije.
mukata (tur. mukataa) zakup, najam
muktar (tur. muhtar) starešina mahale u gradu, seoski starešina, upravni činovnik.
muktaš (tur. muft) onaj koji hoće sve badava
mukte (pere. muft) pril. besplatno, badava
mula (arap. mawla, tur. mlilla) l. gospodin, gospodar, sudija u velikoj varoši; bog.
mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje, vlasništvo
mulkija (tur. mulkive mektebi) visoka škola, sveučilište
muluć (tur. muiuk) kralj, vladar
mumin (tur.I ćovjek koji vjeruje, muslimanski vjernik
munara (tur. minare) v. minaret.
munadija {tur. munadi) oglašivač, izvikivač
murasela l tur. muraselel 1. dopuštenje; 2. sudbeni poriv; 3. korespondencija
murdarluk (pers.-tur. murdarhk) neurednost, nečistoća, prljavština, aljkavost.
murdum (tur. merđiim) čovjek, osoba
musafirhana (tur. misafirhane) u islamskim zemljama kuća, odaja za goste i putnike-namernike.
musaka (arap. musaqqa, tur. musaka) jelo od tanko izrezanog uprženog krompira ili plavog patlidžana posutog samlevenim mesom, u slojevima, i zapečene u pećnici.
musliman (arap. muslim, tur. musliman) onaj koji ispoveda islam, tj. muhamedovac; Musliman pripadnik jedne etničke zajednice u SFRJ.
mušema (arap. muBamma, tur. musamma) voštano (ovošteno) ili gumirano platno.
mušriki (arap. musrik, tur. musrik) pl. mnogobošci, politeisti, nagani, ime kojim muhamedanski teolozi nazivaju hrišćane, zato što veruju u tri lica božja.
mušrikluk (arap. musrik, tur. musrik) mnogoboštvo, politeizam, paganstvo.
muštuluk (pers.-tur. mu^tuluk) povoljan, prijatan glas; nagrada koja se daje onome koji prvi javi kakvu dobru, radosnu vest.
muteber (tur.) ugledan, cijenjen
muteklija (tur. mutteki) čovjek koji izbjegava svaki grijeh
mutesarif (ar.) upnivitelj, guverner jedne pokrajine u Turskoj
muteselim (ar.) privremeni upravitelj jedne pokrajine u Turskoj
nadžak (pere. načah, tur. nacak) čekić; mala ubojna sekira.
nahija (arap. nahiya, tur. nahiye) okrug, srez; naija.
nalune (arap. pa'1eup, tur. nalin) v. nanule.
nana (tur. nine) 2. majka; baba; baka, stara žena; uspavanka; nanuška.
nanule (tur. nalin) vrsta papuča s drvenim đonom i malim kaišem odozgo; nalune, nalule.
nar (tur. epag, nar) bol. šipak.
narandža (tur. pageps) bog. voćka slična limu-nu, s okruglastim, sočnim plodom, Citrus aurantium; pomorandže.
nazir (arap. nazir, tur. nazir) turski viši činovnik, nadglednik, nadzornik, inspektor.
neimar (arap. mi'mar, tur. mimar) graditelj, građevinski inženjer, arhitekt.
Osmanlija (arap.-tur. Osmanli) Turčin.
obdulja (tur. omrdl} 1. oklada (na utrkama) 2. utrka, osobito konjska
oca (pere. hajge, tur. hoca, hace) v. hodža.
oda (tur. oda) 2. odred, četa turskih vojnika, naročito janičara.
odabaša (tur. oda oazd) zapovednik čete turskih vojnika, naročito janičara, kapetan; glavni nadzornik jednog karavanse-raja.
odadžija (tur. ' odaci) l. sobar, sobarica (u gostionici), poslužitelj; 2. podrugljiv naziv za pesnike oda.
odaja (tur. oda) odeljenje kuće ili stana, soba.
odaliska (tur. odalik) služavka, bela robinja u istočnjačkom haremu koja obavlja grublje domaće poslove, sobarica; naročito: ime služavki bivših turskih sultana između kojih on bira za sebe sedam kaduna; fig. naložnica; vrsta vunene tkanine.
odžak (tur. ocak) dimnjak, ognjište; kuća, porodica; versko udruženje; janičarska trupa; posada u pograničnim utvrđenjima; odžak agalar janičarski oficir.
odžaklija (tur. ocakli) l. prostorija koja ima ognjište sa zidanim dimnjakom (odžakom); 2. sin iz ugledne i stare porodice, kole-nović, kućić.
odžačar (tur.) čistač dimnjaka, dimničar.
oglan (tur.) dečko, mladić; šegrt, sluga.
oglu (tur. oglu) sin.
oka (tur. okka) l. ranija jedinica za merenje težine u Turskoj, Srbiji, Bosni, Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Rumuniji = 1,250 - 1,280 kg.
okaluk (tur.) predmei težine jedne oke; posuda u koju stane jedna oka neke tekućine
okanica itur. okka) boca koja sadrži jednu oku; okanik, okanjača
oklagija (tur. oklagu, oklava) drvena oblica za razvijanje testa.
oksuz (tur. oksuz sirotan, siroče) neženja, samac
okujisati (tur. okujudžu čitač, pjevač) pozivati na molitvu (mujezin s minareta)
oluk (tur. oluk) limena cev za odvoćenje vode sa krova; kanal.
oranija (tur. harani) veliki kazan.
ordija (tur. ordu) l. vojska; 2. gomila, rulja; up. horda.
oroz (tur. horoz) petao; obarač na pušci, okidač.
orta (tur.) sredina, središte; pren. pozornica
ortak (tur. ortak) drug u trgovini, kompanjon; drug u nekom poslu uopšte.
ortaluk (tur. ortalvk) strop, tavanica
osmašguk (tur.) senica od vinove loze koja se penje uza stubove, odrina, čardaklija.
ošindija (tur. hošundu) osveta, odmazda
paćari z (tur. pačariz prepona, prepreka) šteta, kvar, neprilika, nezgoda
paćura (tur. pačavra) krpa, dronjak; pren. beznačajan čovjek
pačariz (pere. čepu-rast, tur. papariz) šteta, kvar, nered skopčan sa pravljenjem štete; onaj koji nanosi štetu.
pačavra (pere. parće-i ure, tur. pac'avra) krpa, sudopera; stvar bez ikakve vrednosti.
padišah (pere., tur. padisah) gospodar nad kraljevima, samodržac, car, sultan, veliki sultan (jedna od titula bivših turskih sultana).
pafta (tur. pafta, pere. bafte otkan) 1. oveća metalna kopča kojom se zakopčava ženski pojas; 2. vrsta pojasa, tkanine kojom se opasuju žene i sveštenici; 3. metalna karika (na pušci), grivna.
paja (tur.) polažaj, čin, stupanj
pajdak (tur. pnjtak; 1. pješak u šahu, pijun; 2. kratak čibuk
pala (tur.) dugačak bojni nož
palamar (grč. palamari, tur. palamar) l. uže, debelo uže, naročito ono kojim se brod veže za obalu; 2. debeli gvozdeni klin.
palanka (fr. palanque, mađ. palank, tur. palanka) voj. malo utvrđenje od stabala, palisada; varošica.
palavordo (tur. palavra laž, lakrdija) 1. razmetijivne, hvalisavac; 2. nitkov, hulja
paloš (tur. pala, grč. pale, pala) dugačak i težak mač.
pamuk (tur.) poznata biljka ut porodice sljezova i tvar koja se dobiva od njezina ploda
papagaj (tur. papagai, pere. bapga, arap. babadha, malaj. bayan, iš. papagayo, ital. pappagallo, nem. Papagei, nlat. papagallus) zool. poznata veoma mnogobrojna porodica većinom lepih šumskih ptica u Aziji, Africi i Americi.
papučar (tur. raris) onaj koji izrađuje i prodaje papuče; fig. muze kojim žena gospodari.
parasuz (tur. para novac, syz bez) koji nema novaca, siromah
paragun (tur.) 1. grimiz; 2. vrsta puške
parazlama (tur.) prsten, karika kao okov na pušćanoj djevi
parlak (tur.) lak, pokost; sjajna koža
parmak (tur. parmak) prst; palac u točku; grubo otesana daska ili letva za ogradu.
pastrma (tur. pastirma, basdirmak pritisnuti) usoljeno i osušeno meso.
pasmandžija (tur. pazvant) noćni stražar, noćobdija
paša (pere. badišan, basa, tur. pasa) upravnik pokrajine u Turskoj; državni savetnik; ugledan vojskovođa, vojvoda; uopšte titula velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u prenesenom smislu: samovlastan i bezobziran gospodar, koji radi šta hoće.
pašaluk (tur. pagalik) oblast kojom upravlja paša; čin i zvanje paše.
pašovati (tur.) biti paša, upravljati pa-šalukom; fig. raditi bezobzirno i samo po svojoj volji, biti samovlastan, ponašati se kao paša.
patlidžan (pere. badingan, tur. pathcan) paradajz, rajčica, Solanum lycopersicum.
pejgamber (tur.) izaslanik božji; prorok
pekmez (pere. begmaz, tur. pekmez) raskuvano pa nagusto ukuvano voće, naročito šljive, kajsije, šipci i dr.
peksijan (tur.-pers.) pogan, nečist, rđav čovek.
peksimit (grč. pexamadion, tur. peksimet) hleb dvaput pečen, dvopek.
pelivan (tur. pehlivan) 1. a kro bat: plesač na užetu; cirkuski artist; 2. borac, hrvač, junak, vitez; 3. komedijaš, lakrdijaš; 4. vrstan jahaći konj
pelte (tur. peltc) slatko (hladetina) od dunja
penid-šećer (lat. saceharum penidium, ar.-tur. fanid) pročišćeni šećer u obliku šipki; ječmeni šećer
pendžer (pere. pengere, tur. repsege) prozor.
perdašiti (tur. perdah sjaj, politura; brijanje) rastezati kožu. da bi se mogla očistiti od dlaka i izgladiti
perišan (tur.) I. prid. nesređen, razbacan; neuredan; 2. im. vrsta ukrasne igle za nakit na glavi
peš (pere. piš, tur. re§) prednji deo haljine.
pijade (pere. piyade, tur. piyade) vojnik-pe-tak; pešak u šahu.
pilav (pere. pilaw, tur. pilav) pirinač skuvan sa mesom nagusto.
pirjan (pere. biryan, tur. ruguap) meso pečeno u pari.
pita (grč. petta, tur. pite, pide) slatko ili slano jelo koje se pravi od tanko razvije-nog testa i raznog drugog prehrambenog materijala (meso, sir, povrće, voće).
pišman (pere. pešiman, tur. pisman) onaj koji se kaje.
pišmanluk (pere.-tur. pismanlik) kajanje, odustajanje od ugovora.
presaldumiti (tur. saldvrmak baciti) prebaciti se, priječi na drugu siranu; promijeniti mišljenje
pulija (tur. pul) 1. puce, kopča; 2. ukrasni metalni predmet koji se prišiva na odjeću; 3. kolut, kolutić; 4. sitan novac, poštanska marka, biljeg
pusat (tur. pusat) oružje.
pusula (tur.) cedulja, potvrda, pisamce
raba (tur. araba) teretna zaprežna kola.
rabadžija (tur. arabaci) najamni vozač robe i drugog tereta, kirijaš, kiridžija.
rabadžija (tur. arabaci) kočijaš.
rabatan (tur. harab, harap od. arap. harab rušenje; ruševine) koji je bez reda, nepovezan; trošan, polovan, star.
rahat-lokum (arap.-tur. rahatlokum, rahati-halkmn) najomiljenija istočnjačka poslastica: pihtijasta masa od pirinčanog branka, sa šećerom, voćnim sokovima, bademom, orahom ili lešnikom; ratluk.
rahmetli (arap.-tur. rahmetli) pokojni, počivši.
raja (arap. gaa'ua stado tur. gaua), nemuslimanski podanici u nekadašnjoj Turskoj, uglavnom hrišćani, koji su bili podložni plaćanju harača;fig. sirotinja, prezreni stalež.
rajetin (arap. gaa'ua stado, tur. gaua) hrišćanin u bivšoj Turskoj, koji je morao da plaća harač; fig. siromašan, prezren čovek; up. raja.
ramazan (arap. rama4an, tur. ramazan) deveti mesec muhamedanske mesečeve godine, u koji muhamedanski zakon prepisuje verni-ma strog post, uzdržavanje od svih telesnih uživanja prekodan, a noći se provode u molitvi i veselju; posle ramazana dolazi praznik Bajram.
re (tur. hirs) muška snaga, muškost.
rećat (tur. rekat; odlomak muslimanske molitve, dio namaza, padanje ničice ijedan namaz ima tri ili četiri rećata)
redif (arap. radif, tur. redif) rezervna turska vojska koja je pozivana samo za vreme rata; supr. nizam.
redžeb (arap. ragab, tur. geser) sedmi mesec u muslimanskom kalendaru, ima ZO dana.
refena (pere., tur. herifene) zajednica, sloga, udruženje, ortakluk; revena.
reis-ul-ulema (tur. reisūl-ulema: starješina učenjaka ← arap. rä̕ıs: starješina + el-ulämā̕: učenjaci) titula vrhovnog poglavara islamske v(j)eroispov(j)esti.
rende (tur. rende) 1. drvodeljski alat za struganje, strug, blanja; 2. kuhinjska sprava za struganje povrća i testa, ribež, trenica.
resul (tur. resul, resulullah) „božji" poslanik, svetac, prorok, apostol; (Resul) nadimak Muhameda.
resedija (tur.-ar. residije) kuh. vrsta slatkog jela
revena (pere., tur. herifane) v. refena.
rezil (arap. radfl, tur. rezil) sramota, poruga, uvreda, grdnja.
rešma (tur. re$me, arap. raSm) okce, rupica na klečanim ćilimima.
rešmeta (tur.) predmet od koralja (najčešće narukvica)
reza (tur. rezo) zasun, zatvarač, kračun; zavurnica, prijevornica; jezičac u bravi koji se pomiče ključem; šarka na vratima i prozorima
rezaćija (tur. razakv ) suho grožđe, grožđice, cvebe, rozine
rezalet (tur.) stid. sram. bruka, blamaža, skandal; sramežljivi«!; poniženje
rezil (tur.) posramljen, blamiran, obrukan, osramoćen, ponižen; podao, prosi; na zlu glasu, gnusan, beščastan
rida (arap. rida, tur. rida) ubrus, rubac, peškir, marama; pokrivač na grobu Muha-medovu.
rijaset (tur.) zgrada muslimanskog vjerskog starješinstva
rikat (tur.) muslimansko klanjanje pri molitvi.
rospija (pere. ruspi, tur. orospu) ljubaznica; nevaljalica; prostitutka.
rsuz (tur. hirsiz) bezobrazan, bestidan čovek; lopuža, lupež; rsuzin, hrsuz.
rufaji (tur.) pl. derviši čuveni po svom verskom zanesenjaštvu koje graniči sa ludilom, nazvali po svom osnivaču Ametu Rufaau (HP vek).
rufet (arap. hirfa, tur. hirfet) zanat, poziv; zanatlijske udruženje, esnaf;rJšet
rumuz (tur.) alegoričan govor; rumuzai
rusvaj (tur. rusvaj predmet poruge) velika gužva, metež, krš i lom; divlja pijanka, orgija
rušpa <rušpija> (tur. ru?en sjajan, blistav) mletački dukat, cekin, zlatnik; rutpija
ruvet (arap. hirfa, tur. hirfet) 'v.rufet.
ruždija (tur. rii§diye) srednja škola, gimnazija.
rz (arap. 'ird, tur. irz) čast, obraz, poštenje; hrz.
ršum (pere. hiSm, tur. hisim) besan, divlji napad, napad razjarena čoveka ili gomile; razbešnjenost, ljutnja.
saba (tur. sabah, arap. sabah) svež i prijatan severoistočni vetar; up. sabah.
sabaile (arap.-tur. sabahile) prid. u zoru, zorom rano; sabajle.
sade-kava (tur. sadekahve) nezašećerena kava
sadžak (pere., tur. sac ayak) gvozdeni tronožac koji stoji na ognjištu i na kome se, u nekom drugom sudu, kuva jelo.
safar (arap. safar, tur. safer) drugi mesec u muhamedanskom kalendaru; safer.
saganak (tur. saganak) prekid, mah; kaže se: vetar duva na saganak, tj. duva na mahove; povetarac.
saglam (tur.) zdrav, u dobru stanju; čvrst, pouzdan, ispravan
sahat (arap. saa', tur. saat) v. sat.
sahibija (tur. sahib, sahip) gospodar, posednik; domaćin.
sahija (tur. sai, arap. sai) glasnik, knjigo-noša.
saja (tur. saya, lat. saia) vrsta debele čohe.
sajdžije (arap.-tur. saatci) časovničar.
sajfan (tur. sajvan) 1. šator; 2. suncobran, kišobran
sajga (turkm.) preživač iz roda antilopa, živi u Kazahstanu i u stepama oko Volge
sakagija (tur. sakagi) net. šmrkavost, balavost (veoma opasno zarazno oboljenje kopitara, koje prelazi i na čoveka, za koga je gotovo uvek smrtonosno)
sakat (arap. saqat, tur. sakat) oštećen u nekom delu tela, bogaljast, kljast.
saksija (tur. saksi) posuđa za uzgajanje cvijeća; tegla
salep (arap. sahlab, tur. saleb) u doba cvetanja iskopani, popareni pa sasušeni gomoljasti koreni nekih orhideja, koji sadrže skrob, sluz, šećer i belančevinu; samleveni u prah i skuvani daju gusto i hranljivo piće, naročito omiljeno na Istoku.
samar (grč. samarion, sagma tovar, tur. semer) sedlasta podloga za tovar na tovarnoj životinji; podloga na kojoj nosači vuku teret.
samsar (arap. simsar, tur. sansar) trgovački posrednik, senzal.
samsov (tur. samsun) buldog (vrsta psa); pren. glupan, blesan
samur (pere. semmur, tur. samur) kuna; krzno od kune; samurovina.
sandal (arap. sandal, tur. sandal) vrsta polusvilene tkanine.
sandale (grč. sandalon, lat. sandalium, tur. sandal) pl. 1. proste drvene cipele kod starih Grka (samo đonovi) koje su vezivali za noge kaišima; 2. danas: veoma lake muške i ženske letnje cipele; 3. kratke, zlatom i dragim kamenjem bogato izvezene čarape koje nosi visoko katoličko sveštenstvo o svečanim prilikama; 4. proste, plitke kožne cipele (đonovi) nakai-še, kakve nose kaluđeri.
sanduk (arap. sanduq, tur. sandik) drveni kovčeg, škrinja.
sandžak (tur. sancak) prvobitno: zastava; oblast koju su sultani davali na upravu svojim vojvodama; uprava nad manjom oblasti.
santrač (tur. santyrač) 1. svežanj pruća; 2. karirano platno; 3. ograda, okvir; 4. vrsta ražnja, roštilj, grude; 5. drvena ograda oko bunara; 6. okolica
santur (tur.) glaz. istočnjačko glazbalo slično cimbalu
saradža (arap. siraga, tur. siraca) med. skrofule, tuberkuloze limfnih žlezada, najčešće na vratu; vrsta sakagije, konjske bolesti.
saraf (arap. sarraf, tur. sarraf) menjač novca, trgovac novcem, hartijama od vrednosti i sl.
saraj (pere. seray, tur. saray) v. seraj.
saraori (arap.-pers., tur. silahsor) pl. stanovnici nekih sela u Turskoj koji su bili oslobođeni od plaćanja poreza i dr. daž-bina, ali su, u naknadu za to, vršili javne radove (održavali drumove, utvrđenja i sl.).
sarač (arap. sarrag, tur. zagas) zanatlija koji pravi i prodaje razne predmete od kože (sedla, uzda, bisage, razno remenje, pletene kamdžije itd.).
sargija (tur. sargi) gruba i retka tkanine za pokrivanje i umotavanje robe.
sariluk (tur. sary žut) žutica (vrsta bolesti)
sarma (tur. sarma ono što je zamotano) vrsta jela koje se pravi od iseckanog, mlevenog mesa uvijenog u list kiselog kupusa, vinove loze i dr.
saruk (tur. saryk) šal omotan oko kape na glavi, nalik čalmi; turban, ahmedija
sat (arap. saa', tur. saat) časovnik, ura; sahat.
satara (arap. satyr, tur. satir) sekirica sa dužim sečivom i kratkom drškom, mesarska, kuhinjska sekirica za sečenje mesa.
saum (arap. sawm, tur. savm) muslimanski post.
savornja (tur. sabur, safra) balast broda.
sač (tur. sac) plitak metalni ili zemljani poklopac pod kojim se na ognjištu peče hleb i pita, pekva.
sačma (tur. zasta) sitna olovna zrna za pušku; šrot.
sefte (arap. istiftah, tur. sefta, sifta) prvi dnevni pazar koji napravi trgovac, početak rada.
sehir (arap. sayr, tur. seyir) gledanje, posmatranje nečeg sa uživanjem, uživanje; seir.
seiz (arap. sayis, tur. seyis) konjušar.
sejmen(in) (pere. segban, tur. seymen, segmen) psar; vojnik janičarskog puka; kod nas: stražar, pandur.
sekeš (tur. seki?, ciki?) stariji čovek koji voli da se muva oko devojaka.
selam (arap., tur. selam) turski pozdrav; veština izražavanja misli i osećanja pomoću cveća (omiljena zabava haremskih žena), govor cvećem.
selemet (arap.) sreća, uspeh; selamet.
sepet (pere. seped, tur. sepet) kotarica opletena od rogoza ili pruća.
sepija (tur. sepi) 2. naročita mrka boja u kojoj se štavi koža; kaca ili udubljenje u zemlji za štavljenje kože.
serdžade (arap. saggada, tur. seccade) mala prostirka na kojoj muhamedanci klanjaju.
sert (tur.) tvrd, čvrst; oštar, žestok, ljut (npr. duhan); opor, hrapav, grub, surov; strog, nagao; nemiran, uzburkan (npr. more); sertli
sevap (arep. teweb, tur. sevap) dobro delo, zadužbina; nagrada ze dobro delo (od Voga); sevab.
sevdah (arap. sawda, tur. sevda) ljubav, ljubavna čežnja i strast.
sevdalinka (tur. sevda ljubav, arap. sawda crna žuč) ljubavna pesma puna čežnje i strasti.
sevdalija (arap.-tur. sevdah) zaljubljen, strastan čovek; ljubitelj ljubavnih pesama.
sevdisat i (tur. sevda, arap. sawda) goreti ljubavnom čežnjom, biti zaljubljen.
sikter (tur. siktirmek potjerati) odlazi! nestani! sikter-kava crna kava (druga) koja se daje gostu kao znak da može otići
simit (tur. simit, simid) hleb od najfinijeg pšeničnog brašna.
sindžir (pere. zengir, tur. zincir) lanac.
sinija (arap.-pere. sini kineski, predmet kineske izrade, tur. sini trpeza, sofra) niska i okrugla, drvena, bakarna ili srebrna trpeza sa malim okvirom, na kojoj se prinosi jelo i sa koje se jede; velik drveni tanjir.
sinpilat (tur. sicillat, arap. sigill) sudsko potvrđivanje, suđenje.
siridžik (pere. siraga, tur. siraca) belilo za lice, kozmetičko sredstvo (sa živom i drugim škodljivim materijama).
sičan (tur. sican) miš; sredstvo za trovanje miševa, mišomor (trioksid arsena).
sivrije (tur. sivri šiljast) kliješta sa šiljastim vrhom. tzv. "cvikcange"
skela (lat. scala, tur. iskele) veliki čamac, splav za prevoz preko vode.
skerlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) otvoreno crvena boja; tkanina u takvoj boji.
sklambe (tur.) pojas koji sc opasuje konju oko prsa. konjski opršnjak
skrlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) 2. v. skerlet.
sofa (arap. suffa, tur. sofa) široka klupa duž zida, u sobama, pokrivena tkaninama,. na kojoj se sedi i spava.
sofra (arap. sufra, tur. sofra) trpeza, stol
softa (pere. su^te, tur. softa) đak velike škole u Turskoj, naročito prava i bogoslovije; imam koj i se na grobu umrlog sultana svaki dan moli Bogu za njegovu dušu.
soj (tur. soy) porodica, pleme; rod, vrsta.
sokak (arap. zuqaq, tur. sokak) kratka i uzana ulica.
solak (tur.) 1. ljevoruk čovjek, ljevak; 2. nekada: pripadnik posebnog turskog gardijskog janjičarskog korpusa
somun (grč. psomfon, tur. somun) pšenični hleb sa kvascem.
sorguč (tur.) perjanica
spahija (pere. sipahi) 1. konjanik u nekadašnjoj turskoj vojsci; 2. veliki posednik zemlje, veleposednik.
spahiluk (pres., tur.) veliki posed, imanje spahije.
srklet (tur. svklct) kazna, patnja; prijetnja kaznom: tegobu, poteškoća, nevolja, uzrujanost
srma (tur. sirma) srebro, srebrna ili zlatna žica, konac.
srmajli (tur. sirmah) srmom, tj. srebrnim ili zlatnim koncem vezen, ukrašen.
srča (tur. sirca) staklo; pril. srčali.
srt (tur. syrt) životinjski hrbat; hrbat planine
subaša (tur. suba§i) gradski nadzornik u Turskoj Carevini, predstavnik dahijske vlast i u sel ima u Srbi j i pred prvi srpski ustanak.
sudžuk (tur. sucuk) kobasica; kobasica od oraha i zgusnutog slatkog vina.
sul (tur. sul, sulh) nagodba, pomirba
sultan (arap. sultan, tur. sultan) muslimanski vladalac, samodržac, car; ranije: turski car.
sunet (arap. sunna, tur. siinnet) pravilo, zakon, Prorokov propis (obavezan kao i božja zapovest); obred obrezivanja muške dece kod muslimana; suneti pl. dela i izreke Muhamedovo.
suniti (arap. sunniyy, tur. sunni) pl. članovi islamske sekte koji, sem Korana, smatraju obaveznim samo predanjem sačuvana dela i izreke Muhameda i četvorice prvih kali-fa; up. šiiti.
sunđer (tur. sunger) zool. spužva, Euspongia officinalis; spužva za brisanje.
sura (arap. sura, tur. sira) glava, poglavlje, red, linija, redak u knjizi, odeljak iz Korana (kojih ima 114); u Fruškoj Gori: red drva u hvatovima.
suriaka (tur. sadaka) milostinja, milodar; sadakaj-fitra milostinja udijeljena u posljednjih deset dana mjeseca ramazana
surduk (tur. surmek) mali brdski klanac.
surgun (tur. surgiin) prognanih, izgnanik; dati surgun-pasoš proterati, isterati, izagnati, najuriti, otpustiti.
surma (tur. surme) boja za kosu i obrve.
suruntija (tur. suriintu) nevaljala žena skitnica, suklata (izraz se upotrebljava i za muškarce).
susam (arap. susam, simsim, tur. susam) bot. v sezam.
sutlijaš (tur.-pere. sutlu a?) pirinač kuvan u mleku, sa šećerom i cimetom.
šaban (arap. sa'ban, tur. gaban) osmi mesec u muslimanskom kalendaru, između 15. V i 15. VI, ima 29 dana.
šafran (arap. zafaran, tur. safran) bog. lukovičasta biljka sa tri vlaknasta žita u cvetu, koji se upotrebljavaju kao začin, kao lek i za bojenje.
šah (pere. Sah, tur. §ah) 1. kralj, titula persijskog vladaoca i nekih orijental-skih vazalnih kneževa; 2. poznata i veoma stara igra na dasci sa 64 polja i sa po 16 crnih i belih figura (pronađena u Indi-ji, a u Evropu donesena iz Persije); dati šah svojom figurom prisiliti protivničkog „kralja" da menja svoje mesto ako može, ili da se zakloni sopstvenom figurom; držati koga u šahu fig. imati ga u rukama, držati u škripnu.
šahit (tur.) svjedok, očevidac
šajan (tur. sayak) vrsta zbijenog sukna (za seljačko muško odelo).
šakal (pere. Segal, tur. cakal, sskr. srigala) zool. grabljive, kurjaku slična životinja sive i zlatnožute dlake (u Aziji i Africi).
šalvare (pere. Salwar, tur. $alvar) duge i vrlo široke istočnjačke (ženske) čakšire.
šamar (tur. ?amar) ćuška, pljeska, pljuska.
šamdan (pere. 5em'dan, tur. ?amdan) svećnjak.
šamija,(pers. §ate, tur. §ate) ženska marama za glavu, povezača.
šap (arap. Sabb, tur. ?ar) 2. stipsa; vet. zapaljenje papaka (marvena i svinjska zarazna bolest).
šarkija (arap. Sarqiyy, tur. garki) muzički instrument, vrsta tambure s dugačkom drškom; šargija.
šartovi (arap. Sart, tur. §art) pl. članovi (simboli) islamske vere.
šašav (tur.) luckast, budalast
šašijast (tur. šašii razrok, akiljav
šator (pere. cader, catr, tur. cadir) poljska, naročito vojnička kolibice od platna na štapovima; šatra, čador.
šeboj (pere. £eb noć, buy miris, tur. §ebboy) bog. ukrasno cveće, Cheiranthus cheiri.
šedrvan (pere. Sldirwan, tur. §adirvan) vodoskok, naročito kod džamija i po trgovima za uzimanje avdesta.
šefak (tur. šafnk) prelijevanje boja; sjaj uopće, jutarnje ili večernje rumenilo na obzorju; šefak sanak uk zore
šefija (arap. SafT, tur. ?efi) prvi sused od imanja.
šefiluk (arap.-tur $efilik) prven-stveno pravo prvog suseda na kupovinu susednog imanja.
šegrt (pere. Sggird, tur.  ?akirt) zanatlijski i trgovački učenik.
šeh (arap. Sayh starac, starešina, tur.  ?eyh) kralj, vladalac; u šahu: napad na „kraljicu"; up. šah.
šeher (pere. Sehr, tur. gehir) varoš, grad.
šehiti (arap. Sahid, tur. §ehit) št. članovi islamske religiozno sekte koji priznaju samo Koran, a odbacuju učenje sunita; up. suniti.
šeik (arap. Saylj, tur.  ?eyh) starac; titula uvaženih lica, opštinskih ili plemenskih poglavica, manastirskih starešina i uglednih propovednika (na Istoku).
šeislam (arap., tur. gehislam) muslimanski verski poglavica.
šejtan (arap. Saytan, tur. geytan) đavo, sotona; fig. dovitljiv čovek, obešenjak; šeitan.
šenluk (pers.-tur. genlik) veselje, radost, svetkovina, praznovanje, javno veselje.
šerbe (arap. Sarba, tur. gerbet) kod Turaka: osvežavajuće piće, medovina; toplo piće od pečenog šećera, slično čaju; šerbet.
šerbet (arap.) v. šerbe.
šeret (arap. SBrra zlo, tur. §erret) lukavac, prepredenjak; nestaško, vragolan; lukav, prepreden, pritvoran, podmukao.
šeretluk (arap.-tur. $erretlik) lukavstvo, prepredenost, podmuklost; nestašluk.
šerif (arap. Sarif, tur. $erif) 1. odličan, plemenit; titula potomaka Muhamedovih, titula upravnika Meke = emir.
šerijat (arap. Saria' pravi put, tur. ?eriat) učenje (ili: osnovni propisi) islamske vere; pravi put, zakon božji, zakon zasno-van na Koraku, za razliku od adeta, osno-vanog na običajnom pravu; šerijatsko pravo pravni sistem kome je svrha da, na osnovu propisa vere, upravlja odnosima u islamskoj verskoj zajednici.
ševal (arap. sawwal, tur. §ewal)) deseti mesec u muslimanskom kalendaru, počinje 7. jula, i ima 29 dana.
šećer (pere. Seker, tur. §eker) slad.
šešana (pere. Seghane, tur. §e?hane) vrsta stare puške koja se punila spreda; šišana.
šiiti (arap." sii'yy, tur. §11) pl. članovi islamske religiozno-političke sekte, raširene naročito u Persiji, koji ne smatraju samo Muhameda za proroka, nego i Aliju, Muhamedovog zeta, i imame koji potiču iz njegove porodice, u kojima takođe gledaju ovaploćenje božanstva; up. suniti
šimšir (pere. siimgad, tur. ^imsir) vot. zimzeleno ukrasno šiblje sa žutim cvetovima u grozdovima i s crvenim bobicama, Buxus sempervirens.
šimširika (pere.-tur. $im§ir) bog. divlji šimšir, Berberis vulgaris.
šindra (tur. §endere) dapgčice (jelove ili brestove) kojima se pokrivaju kuće.
šinik (grč., tur.  ?inik) šuplja mera za žito različite težine prema različitim krajevima (8, 10, 20 do 80 oka).
šira (pere. sire, tur. §ira) sok izmuljanog zrelo grožđa, još neprevrelo vino.
širfeh (tur.) galerija oko minareta na mošeji, odakle mujezin poziva verne na molitvu.
širit (arap. Sarit, tur. ?erit) traka koja se prišiv kao ukras na narodnu nošnju ili kao znak čina na uniformi.
šićar (pere. Sikar, tur. §ikar) lov, plen; dobit, laka zarada, korist; blago, imetak.
šiše (pere. SlSe tur. ?i?e) boca, staklo.up. skafa.
škembe (pere. Sikembe, tur. i^kembe) burag, želudac, trbuh.
šurfeb (tur., ar. Sarufa) galerija oko minareta na mošeji odaklo mujezin poziva vjernike na molitvu
Tatari (pere. Tatar, tur. Tatar) pl. prvobitno: ime jednog mongolskog plemena; docnije, u sred. veku: opšte ime različitih ratničkih plemena mongolskih, tunguskih i turskih u Srednjoj Aziji; danas: Turcima srodne pleme koje živi u krajevima na severnom delu Crnog mora (Krim, Kavkaz, Ural i dr.); nekada u Turskoj bili čuveni kao skoroteče; otuda: tatarin = skorote-ča, glasnik, ulak.
Tatarin (pers.-tur.) v. Tatari.
Terazije (pere. terazu, tur. terazi) ime ulice u centru Beograda i jedne mahale u Sarajevu. Za vreme turske vlasti to je bilo mesto gde se na vodovodnoj mreži nalazio rezervoar (terezija, terazije) odakle se merila, razvodile voda u raznim pravcima.
Topčider (tur. topcu deresi tobdžijska dolina) dolina sa rečicom kod Beograda, danas park.
Tuzla (tur. tuzla solana, mesto gde se vadi so) ime dveju bosanskih varoši sa izvorima soli koje su se pre dolaska Turaka zvale Soli.
galeb (arap. talib, tur. talebe) istraživač, ispitivač, naročito na polju nauke; učenik; student; naučnik.
tabak (arap. tabaq, tur. tabak) 1. komad hartije razne veličine sa dva lista; štamparski tabak list hartije koji ispresavijan daje 16 štampanih strana razne veličine; autorski tabak štampana hartija sa ZO 000 štamparski^ slova i drugih znakova.
tabakana (arap.-pers.-tur. tabakhane) kožarska radionica, mesto gde se čini sirova koža.
taban (tur. taban ravan) donja strana stopala.
tabun (tur. labun, rus. tabu'n) velika stada konja u ruskim stepama
taftija (pere. sahtyan, tur. sahtiyan) učinjena koža.
tain (arap. ta'yin odrediti, tur. tayin obrok, sledovanje) obrok; vojnički hleb, sledovanje.
taklidi-seif (tur. taklid seyif) ceremonija kad sultan pripasuje sablju (što je zamenjivalo krunisanje).
takrir (arap. taqrir, tur. takrir) službeni akt, naročito akt o ubaštinjenju.
taksit (tur.) obrok plaćanja, rata
talambas (arap. tabl bubanj, pere. baz od baljten igrati, tur. davulbaz, tulumbaz) vrsta bubnja.
talija (arap. tali', tur. talih) sreća, naročito: dobra sreća; zvezda pod kojom se neko rodi; sudbina.
talpa (tur.) velika debela daska, brvno.
talpara (tur.) brvnara, kuća načinjena od talpi.
taman (arap. taman, tur. tamam) pril. baš, upravo, potpuno.
tamašćar (tur. tamahkjar) pohlepnik
tambura (arap. tanbur, tur. tanbura) muz. poznati muzički instrument sa četiri do šest metalnih žica.
tandara (tur. tandir) prčvarnice.
tandara-mandara (tur. tandir-mandir) zbrkano, ispreturano, s brda s dola, bez reda i smisla.
tane (pere. dane, tur. tane) topovske ili puščane zrno, metak iz vatrenog oružja.
tapija (tur. tapu) zvanično pismeno o svojini kakvog nepokretnog imanja.
taraba (pere., tur. tahta daska, perde pregrada, zaklon) plot, ograda od dasaka.
tarabolos (tur.) svileni pojas ukrašen resama i šarama.
tarana (pere. terjiane, tur. tarhana) izdrobljeno testo na mrvice u obliku zrnaca, i osušene, od čega se pravi istoimena čorba.
tarapana (arap.-pers., tur. darbhane) 1. kovnica novca; 2. gužva, gomila, gurnjava.
taslaisati (tur. taslamak) ponositi se, oholo se držati, praviti se važan.
taslak (tur. taslak) panj; neobrađeno drvo od kojeg se pravi oruđe; ekipa, forma.
tatarski (pers.-tur.) koji se tiče Tatara, koji pripada Tatarima; tatarska vest nepouzdana vest, vest kojoj se ne sme pokloniti vera (po tome što je jedan Tatarin, za vreme krimskog rata 1854. bio doneo ne-tačnu vest o padu Sevastopolja).
tatli (tur. tatli) slatko, ukusno, blago.
tava (tur.) tiganj, posuda za pečenje
tavan (tur.) potkrovlje, podstrešje; strop; pod
taze (pere. taze, tur. taze) novo, sveže, mlado, tek spravljeno (jelo), tek ubrano (voće)
taš (tur. ta§) kamen.
tebešir (tur.) kreda
tebrik (tur.) čestitka
teferič (arap. tafarrug veseliti se, tur. teferiic) izlet u prirodu sa zabavom, razo-nodom, uživanje u prirodi; mesto gde se priređuju ovakvi izleti.
tefter (grč. diftira, tur. defter) beležnica, spisak, zapisnik; računska knjiga; trgovačka knjiga primanja i izdavanja.
tefterdar (grč.-pers., tur. defterdar) činovnik koji vodi knjigu primanja i izdavanja računovođa.
tek (tur., perz.) istom; jedva, teško
tekija (arap. takya, tur. tekle) muslimanski (derviški) manastir u Turskoj; turska kapela.
telal (arap. dallal, tur. tellal) javni vikač, glasnik; trgovac starim stvarima, starinar.
telalnica (arap.-tur.) starinarnica.
temena (arap. tamanni želeti, tur. temenna, temennah) pl. turski način pozdravljanja, pri čemu se ruka, uz mali naklon, stavi na srce pa onda na čelo.
teoba (tur. tovbe) prijekor, pokajanje, skrušenost
tepeluk (tur. tepelik) ženski fes izvezen zlatom ili srebrom i ukrašen niskama bisera i zlatnim i srebrnim novcem.
tepsija (tur. tepsi) plitka i okrugla bakrena posuda, naročito za pečenje pite.
teravija (arap. tarwiha, tur. teravi) kod Muslimana: klanjanje uz ramazan.
terazije (pere. terazu, tur. terazi) ručna vaga, sprava za merenje koja ima dva tasa sa dve strane, koji vise.
terdžuman (arap. targXimon, tur. terciiman) tumač; takođe: posrednik kod turskih vlasti.
terevenka (tur. tereffu skakanje, dizanje) pijanka, orgija, bučna zabava
terluci (tur. terlik papuče) pl. obuća od meke kože koja čuva unutarnju obuću, slično kaljačama.
tertib (tur.) 1. red, raspored: 2. tipografski slog; 3. format knjige; 4. liječnički recept
terzija (pere. derzi, tur. terzi) krojač narodnog, seljačkog odela.
terzijan (pere. tar žica, zene od zeden udarati, svirati, tur. taziyane, tarzene) pero kojim se udara u tamburu.
teskera (arap. tadkira, tur. tezkere podsetni-ca) pismeno, cedulja; pismena dozvola, putna isprava; potvrda; poziv.
teslimiti (arap. tasllm, tur. teslim) predati, ustupiti kome što; osloboditi se čega.
testera (pere. destere, tur. testere) pila, žaga.
testija (pere. desti, tur. testi) zemljani krčag za vodu.
tetrivan (pere. taht presto, rewan pokretni, tur. tahtiravan) nosiljke, palankin.
tevabija (arap. tawabi', tur. tevabi) pratnja pristalice, istomišljenici; fig.  »sena i deca članovi porodice (bliži).
tezga (pere. destgah, tur. tezgah) trgovački, dućanski sto il i klupa; zanat li jske klupa.
tiganj (grč. teganon, tur. tigan) plitka metalna posuda za pečenje (mesa, jaja i dr.), tava.
timar (pere., tur. timar) 1. negovanje stoke, naročito konja; 2. feudalne dobro koje je donosilo do 20 000 aspri prihoda, a koje su turski sultani davali odličnim vojnicima na uživanje, pod uslovom da na svakih 3 000 aspri godišnjeg prihoda daju za rat po jednog konjanika i da sami idu u rat.
timaristan (pere., tur. timar) turska bolnica za umobolne.
titra (tur. titremek titrati, treperiti) jeza, drhtavica (od zime).
tobdžibaša (tur. topcu ba?i) zapovednik artiljerije.
toke (tur. toka) pl. krupna srebrna dugmad, kao ukras na prsima dolame.
tokmak (tur. tokmak) malj, mali buzdovan; zvekir na vratima; teg obešen o uže iza vrata tako da se sama zatvaraju; velika kljusa, gvožđa (za hvatanje zveradi); fig. omalen i plećat čovek; šmokljan, zvrn-dov, čovek zadrt a glup.
top (tur. top) 2. voj. artiljerijske oružje.
topuz (arap. dabbus, tur. topuz) buzdovan.
topčilar-aga (tur.) artiljerijski general u Turskoj.
torba (pere., tur. torba, tobra) manja vreća koja se nosi preko ramena ili na leđima (lovačka, vojnička, đačka itd.).
tozluci (tur. tozluk) pl. dokolenice.
tucak (tur. tutsak.) lutalica, skitnica
tufegdžija (pers.-tur. tufekci) puškar.
tufek (pere. tufenk, tur. tufek) puška; pucanj iz puške.
tug (pere. tug, tur. tug) konjski rep privezan na vrhu koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu, koji se nosio kao zastava, pred pašama kad su putovali ili išli u boj (veziri su imali pravo na tri tuga, zato su se zval i uč tugl i paša, paša od tri konjska repa).
tulbe (arap. turba, tur. turbe) grobnica, kapela nad grobom (turskih careva i velikaša); turbe.
tulipan (lat. tulipa, tur.-perz. tulban) bot cvijet iz porodice ljiljana (nazvan zbog sličnosti s turbanom)
tulum (grč. tylemos, tur. tulum) mešina, npr. za vino; fig. prazne glave, nesabran čovek.
tulumba (ital. tromba, tur. tulumba) 1. šmrk za crpljenje vode ili za gašenje požara; pumpa; 2. vrsta slatkih zalivenih kolača u obliku malih krastavaca.
tulumina (tur.) velika mešina; takođe: porez koji su nekada spahije uzimale od vinogradara.
tumbas (pere. dum rep, kraj, krma, baz koji se igra, tur. tombaz) čamac za pontonski most.
turban (pere. dulbend, tur. tiilbent) belo platno koje muslimani obavijaju oko fesa, kao ukras; obviti turban primiti islam, poturčiti se.
turbe (arap. turba, tur. turbe) v. tulbe.
turćija (tur. turku) turska pjesma, popijevka
turćijat (tur. lurkijal) 1. turski način života; 2. turkologija, izučavanje turskog jezika, književnosti i kulture
turli (tur. turiti) različit, šarolik, šaren
turpija (tur. torpu) vrsta čeličnog oruđa raznog oblika za struganje željeza i dr. kovina; rašpa
turšija (pere. turS, turu§ kiselo, tur. turgu) voće ili povrće ostavljeno u slanoj vodi ili sirćetu za zimu.
tutkalo (tur. tutkal) lepilo koje upotrebljavaju stolari i obućari.
tutun (tur. tutiin) duvan.
tuč (tur. tuc, tunc) bronza.
udžera (arap. frugra tur. hucre) mala i trošna kuća, straćara.
ugursuz (tur. ugursuz) nevaljalac, nesrećnik.
ujdurma (tur. uydurma udešavanje, podudaranje) vešto udešena stvar, smicalica, podvala.
ulak (tur. ulak) skoroteče, glasnik-konjanik (koji je nekada, u Turskoj, imao pravo da svog umornog konja uz put zameni odmornim konjem svakog konjanika koga sretne).
ulama (tur.) vrsta veza.
ulan (polj. ulan, hulan, tur. oghlan) kopljanik konjanik, vrsta lake konjice tatarskog porekla, najpre uvedene u Poljskoj, naoružane pištoljima, sabljama i kopljima.
ular (grč. ešega, tur. yular) konjski povodac.
ulček (tur. olček) posuda za mjerenje žita
ulema (arap. 'ulama, tur. ulema) pl. znalci zakona, klasa turskih pravnika koji se ujedno smatraju i kao sveštenici i dobri poznavaoci i tumači teksta Korana, islamskog predanja i njihovog značaja.
ulema-medžlis (arap.-tur. ulema meclisi) skup, veće ulema (upravni i nadzorni organ islamske verske zajednice).
unkaš (tur. on kaš) jabuka na sedlu, obluk, oblućje
urma (pere. hurma, tur. hurma) plod od jedne vrste palmi, datulja.
urnek (tur. ornek) pregledalica, obrazac, mustra; uzor, remek-delo.
ustabaša (pere.-tur. usta basi) starešina, predsednik zanatlijskog esnafa, glavni, stručni majstor.
utija (tur. iitii) zagrejano glatko gvožđe za glačanje rublja, pegla.
uzengija (tur. iizengi) stremen na sedlu.
uzun (tur. uzun) dug, dugačak, visok.
uzur (arap. huzur prisutnost, tur. huzur smirenje) odmor, dokolica, počivanje.
učkur (tur. uckur) svitnjak, gaćnik.
učtuglija (pers.-tur. iictuglu, ii?, tri, tugKOH,-ski rep) paša sa tri tuga.
ušur (arap. 'u§r, tur. 6§ur) desetak, ujam, naknada za uslugu; uzeo bog od njega ušur bog ga obeležio nedostatkom, tj. nije pri svoj pameti.
Venedik (tur. Venedik, nem. Venedig) stari naziv u našem narodu za današnju Veneciju (Mletke).
vaiz (arap., tur. vaiz) propovednik, poznavalac verske literature (kod muslimana).
vajat (arap. hayat, tur. hayat) 1. omanja, obično drvena zgrada u dvorištu seoske kuće za noćivanje mladenaca i za držanje spreme, voća i sl.; 2. trem, doksat (u seoskoj kući).
vajda (arap. fa'ida, tur. fayda) korist, dobit; interes; fajda.
vakat (arap. waqt, tur. vakit) 2. vreme, čas, određeni čas kad treba nešto da se uradi; vreme muslimanske molitve — namaza, sama molitva.
vakti sahat (tur.) smrtni čas, agonija
vaktile (arap.-tur. vaktiyle) u staro vreme, nekada.
vakuf (arap. waqf, tur. vakif) kod muslimana: zadužbina za opšte religiozne i humane svrhe, sa ciljem da podiže i izdržava džamije, škole, javne biblioteke, bolnice, sirotišta, vodovode i dr.
vakufhama (tur. name pismo, knjiga) popis odredbi o upravi i uporabi nekog vakufa
valah (arap. wa-llah, tur. vallahi) bogme, zaista, odista, baš, e baš.
valatati (tur. fal gatanje) proricali, vračati, galati
valija (arap. wali, tur. vali) guverner, carev namesnik, turski vojno-administrativni starešina jedne oblasti.
varak (arap. varaq, tur. varak) list, listić, pismo, pisamce.
variš (tur.) nasljednik
vaška (tur. va§ak ris) pas, pseto.
verem (arap. waram, tur. verem) l. sušica, tuberkuloza; 2. tuga, jad.
veresija (tur. veresi) kupovina ili prodaja na veru, prodaja na kredit.
verevija (tur. verevi) lančani vez
vergija (tur. vergi) porez, danak, harač.
vermati (tur.) poštovati, zazirati, bojati se; fermati.
vesvesa (tur. veavese) 1. sumnja, sumnjičavost; strepnja, nespokojstvo, strah; 2. melankolija; 3. umišljenost, tlapnja; 4. nesvjestica
vezir (arap. wazer, tur. vezir) na Istoku: titula visokog državnog činovnika; u bivšoj Turskoj Carevini: titula ministra predsednika (veliki vezir).
vezma (tur. vezne spremnica) 1. nekada: mnla rnžana tikvica za držanje puačanog praha; 2. vrsta hamajlije (mala trokutasta srebrna kutija u kojoj se drži zapis); 3. mala i osjetljiva vaga
većil (arap. wakil tur. vekil) punomoćnik, zastupnik; nekad turski ministar.
vilajet (arap. wilaya, tur. vilayet) mesto rođenja, zavičaj; pokrajina, provincija, oblast kojoj stoji na čelu valija (u Turskoj).
vilajetlija (arap.-tur. vilayetli) zemljak.
vilj (tur.) zool. slon.
Zuavi (arap. Zwawa, tur. zuaf, fr. zouave) pl. stanovnici okruga Zuavije u pokrajini Konstantini koji su nekada za novac stupali u vojnu službu gospodara Alžira, Tunisa i Tripolisa; po njima svojevremeno nazvana francuska kolonijalna pešadija u Alžiru.
zaabiti se (prema tur. abajlamak) zaboraviti se u zanosu
zadolmiti (tur. dolmak puniti, ispuniti) zagaliti; ograditi nasipom
zagar (tur. zagar, mađ. agar) lovački pas, hrt, ogar.
zahmet (tur. zahmet, arap. zahma) trud, muka.
zaira (arap. dahira, tur. zahire) hrana, rezervna hrana.
zajim (tur. zaim vođa) v. zijamet.
zakum (tur. zakkum) v. oleandar
zambak (tur.) 1. ljiljan, krin; 2. perunika
zamet (tur. zahmet) nevolja, teškoća, napor, trud, muka.
zampt (tur.) naziv u nekim našim krajevima za arapsku gumu.
zanat (arap. san'at, tur. sanat) majstorija, veština; obrt.
zapt (arap. dapt, tur. zapt) l. stega, disciplina; 2. zaustavljanje daha u prsima kod astmatičara; 3. prav. sekvestriranje, zaplenjivanje.
zaptija (arap.) v. zapčija.
zapčija (tur. zaptiye, arap. dabtiyya) upravnik, guverner; onaj koji održava red i disciplinu, stražar, redar; zaptija.
zar (arap. izar, tur. zar kožica, opna) 1. veo, koprena koju u nekim krajevima nose preko lica muslimanske žene; zavesa, zastor; 2. kocka u nekim igrama; sreća u igri.
zarda (tur. zerde) riza ili ostupana pšenica kuhana u razvodnjenom šećeru
zarf (arap. zarf, tur. zarf posuda ) duh, veština, oštroumnost; elegancija; korice, zamotak; ukrašena metalna čašica u kojoj, pri služenju kafe, stoji fildžan.
zaruret (tur.} 1. im. nužda, nevolja; 2. prid. prijeko potreban, neophodan
zat (tur.) osoba
zaval (tur. zcval) krivnja; odgovornost
zećir (tur. zikir uspomena; znak) zlatan prsten pečatnjak
zeher (pere. zehr, tur. zehir) otrov.
zejtin (arap. zaytun, tur. zeytin) maslina, ulje.
zejtinlik (arap.-tur. zeytinlik) maslinjak; kra kod Soluna sa grobljem srpskih vojnika umrlih i poginulih u borbama na solunskom frontu, 1915—1918.
zelenkada (tur. zerrin kadeh) bot. sunovrat, narcis
zelzela (tur. zelzele) potres
zekat (arap. zaka(t)) v. zekijat.
zekijat (arap. zaka(t)) četrdesete deo prihoda u novcu i svaki četrdeseti komad sitne stoke koji, po propisima Korana, treba davati na pomaganje sirotinje, vrsta muslimanskog verskog poreza; zekat.
zelenkada (pere.-arap., tur. zerrin kadeh zlatna čaša) vot. baštenske lukovična biljka levkastih, mirišljavih cvetova, belih i žutih; narcis.
zeman (arap. gamap, tur. zeman) vreme; vek, stoleće; smrt, umiranje.
zembil (pere. zenbil, tur. zembil) torba izrađena od rogoza, trske, platna, kože i sl., koja obično služi za nošenje namirnice.
zenđiluk (tur. zenginlik) bogatstvo, blagostanje.
zera (tur. zerre, arap. darra, fr. zero) neki veoma mali mrav; sićušni delić, trunčica; kod nas: nešto vrlo malo i sitno; nema ni zere, nema ništa.
zerdav (tur. zerdeva, pere. zerd) zpol. samur.
zerdenlija (tur. zerdali) vrsta sitne i slatke kajsije sa gorkom jezgrom.
zerger (tur.) zlatar
zert (tur. snrt žut, blijed) 1. prid. naprasit, ljut: 2. pril. mučno, neugodno
zevak (tur.) dokolica, odmor, uživanje
zeval (tur.) 1. kraj, propast; opasnost; 2. najviša točka sunca (u podne)
zevzek (tur. zevzek) blesavko, glupak.
zićer (tur. zikir) zazivanje Božjeg imena; zićir
zift (tur. zift) crna gar od duvana na unutrašnjoj strani čibuka, lule, muštikle i sl.
zijafet (tur. ziyfet), arap. diyafa) gostoljubivost, doček gosta, gozba, čast; kad mu vidiš kijafet dao bi mu zijafet, kad ga vidiš kako je lepo odeven, primio bi ga u kuću kao gosta (tj.: prevario bi se čovek kada bi nekoga cenio samo po spoljašnjem izgledu).
zijamet (tur. ziamet, arap. zaa'ma) vojnički feud sa godišnjim prihodom od 2000 aspri najmanje; sopstvenik takvog feuda zove se zajim.
zikr (tur. zikir, arap. dikr) spominjanje Boga kod muslimana; verski obredi derviša.
zile (pere., tur. zil) l. dve okrugle pločice, u obliku tanjirića, koje zveče udaranjem jedne o drugu; služe kao sastavni delovi defa i daira, ili kao samostalni muzički instrument; činele, kastanjete;2. praporac, zvonce.
zindan (tur. zindan, pere. zindan) tamnica.
zonđil (tur. zengin) imućan, bogat.
zor (tur. zor, pere. zor, zur) sila, snaga, moć; nasilje, bes.
zoran (pere., tur.) silan, snažan, moćan, napastan, besan.
zorba (tur. zorba, pere. zor sila, bahten igrati) buna, ustanak; nasilje.
zorli (tur.-pere.) jako, snažno, silno, silovito, žestoko.
zort (tur. zort, arap. dart) strah, plašljivost.
zubun (tur. zibin, arap. gubba) gornja haljina sa kratkim rukavima ili bez rukava, sastoji se od tri dela, razne veličine i sa ukrasima.
zuhur (tur.) pojava, događaj
zulhidže (arap., tur. zilhicce) ime dvanaestog meseca po muslimanskom kalendaru.
zulkade (arap., tur. zilkade) ime jedanaestog meseca po muslimanskom kalendaru.
zulufi (tur. zilliif, pere. zulf) pl, kudrava kosa koja visi niz uvo, uvojci, zulovi.
zulum (arap zulm, tur. zuliim) nasilje, ugnjetavanje; tiranski postupak.
zulumćar (pere.-tur. zulumkar) nasilnik, tlačilac, ugnjetač.
zulumćariti (tur. zuliim) činiti zulum, nasilje, ugnjetavati, tlačiti, tiranisati.
zumba (pere. sunbe, tur. zimba) sprava za poništavanje taksenih maraka bušenjem.
zumbul (pere. sunbul, tur. sumbul) bog. divlja i baštenska lukovična biljka, najčešće bele, ružičaste ili plavičaste boje, vrlo mirišljave cveta, Hyacinthus arientalis.
zurle (pere. surna, tur. žurna) muz. narodni drveni duvački muzički instrument sa dvostrukim jezičkom; svira se obično uz pratnju tupana.
zurne v. zurle.
zvekir (tur. zekir) metalni predmet za lupanje u vrata, obično u obliku prstena, alke, koluta.