lačan

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Serbo-Croatian[edit]

Etymology[edit]

From Proto-Slavic *olčьnъ.

Pronunciation[edit]

Adjective[edit]

lȁčan (definite lȁčnī, comparative lačniji)

  1. (Chakavian, Kajkavian) hungry
    • 1380, N. N., Svit se konča (transcribed from Glagolitic original):
      Sveti oče kvižituru, ov ti bljudi.
      Lačan, žejan, nag, bos hodi, a nas sudi.
      Prosimo te da se ov hinac lě osmudi.
    • 1501, Marko Marulić, Judita:
      Tad lačan korito prasac ostavljaše,
      zvire strahlivito bigat ne umi(j)aše.
    • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
      Vuk ždrljivi sveđ zavijeva,
      lupež pitom, drug divjačan;
      obzire se zdesna i slijeva,
      tuđa imanja vazda lačan.
    • 1684, Pavao Vitezović, Odiljenje sigetsko:
      gdo sad lačne siti, gdo žedne napaja,
      gdo što golim hiti, gdo uzne pohaja?
    • early 20C, Drago Gervais, Lovka:
      Lakom kako ježuviti,
      vavek lačni, nikad siti.

Declension[edit]

Synonyms[edit]

Related terms[edit]