cvitje

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Serbo-Croatian[edit]

Alternative forms[edit]

Noun[edit]

cvitje n pl (collective, singular cvit)

  1. (archaic, Chakavian, Ikavian) flowers
    • Late 15C, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:
      Sa mnom se jur vrati na drago prolitje,
      Oh, lipo t' sad cafti razliko sve cvitje!
    • 1501, Marko Marulić, Judita:
      Uza nje konjusi sve piši potiču,
      ter od cvitja busi za klobuk zatiču.
    • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
      Naprijed jesen i prolitje
      sred gizdavijeh perivoja
      vječno voće, vječno cvitje
      združi u slavah od pokoja.
    • 1759, Antun Kanižlić, Sveta Rožalija:
      Obučem rumeno na poklon mi dano,
        zlatom navezeno ruho, cvitjem tkano.
      Šareno od cvitja čudo u njemu siva,
        kao da primalitja cvate dika živa.