licemjer
Jump to navigation
Jump to search
Serbo-Croatian
[edit]Alternative forms
[edit]Etymology
[edit]Inherited from Proto-Slavic *liceměrъ.[1] First attested in the 16th century.
Pronunciation
[edit]Noun
[edit]lȉcemjer m (Cyrillic spelling ли̏цемјер)
Declension
[edit]Declension of licemjer
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | licemjer | licemjeri |
| genitive | licemjera | licemjera |
| dative | licemjeru | licemjerima |
| accusative | licemjera | licemjere |
| vocative | licemjeru | licemjeri |
| locative | licemjeru | licemjerima |
| instrumental | licemjerom | licemjerima |
References
[edit]- ^ Matasović, Ranko (2016) “lȉcemjēr”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 550