gniv

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Serbo-Croatian[edit]

Alternative forms[edit]

Etymology[edit]

From Proto-Slavic *gněvъ.

Noun[edit]

gniv m

  1. (Chakavian, Ikavian) wrath, anger, fury
    • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):
      Višnji Bože, srce moje
      čin' da ne pust' vere tvoje,
      obrani me tvoga gniva,
      da grih u mni me pribiva.
    • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
      Otada nas sveđ bič bije,
      zemlja je gladna, nebo u gnivu;
      i istočni oprijet Zmaj ne smije
      sjevernom se Orlu sivu.