prirok

Definition from Wiktionary, the free dictionary
Jump to: navigation, search

Serbo-Croatian[edit]

Noun[edit]

prírok m

  1. (archaic, grammar) predicate
  2. (archaic) shame; injustice; insult; condemnation
    • late 15C, Džore Držić', Radmio i Ljubmir:
      Još da je ki prirok, mož' mi reć ufano.
      Znaš da t' sam vinu bil vjeran u potribi,
    • 1501, Marko Marulić, Judita:
      Bolje ti mu biše u boj smart pri(j)ati
      još kada imiše sa Rimnjani rati
      nere živu stati do stotin lit roka
      pak konac imati tolika priroka.
    • 1536, Petar Zoranić, Planine:
      nemoj toku lipost nemilostju grdit,
      jere ta neharnost vazda će t' prirok bit.