мѫченикъ
Old Church Slavonic
[edit]Etymology
[edit]мѫка (mǫka) + -ьникъ (-ĭnikŭ)
Noun
[edit]мѫченикъ • (mǫčenikŭ) m
Declension
[edit]| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | мѫченикъ mǫčenikŭ |
мѫченика mǫčenika |
мѫченици mǫčenici |
| genitive | мѫченика mǫčenika |
мѫченикоу mǫčeniku |
мѫченикъ mǫčenikŭ |
| dative | мѫченикоу, мѫченикови mǫčeniku, mǫčenikovi |
мѫченикома mǫčenikoma |
мѫченикомъ mǫčenikomŭ |
| accusative | мѫченикъ, мѫченика mǫčenikŭ, mǫčenika |
мѫченика mǫčenika |
мѫченикꙑ mǫčeniky |
| instrumental | мѫченикомъ mǫčenikomŭ |
мѫченикома mǫčenikoma |
мѫченикꙑ mǫčeniky |
| locative | мѫченицѣ mǫčenicě |
мѫченикоу mǫčeniku |
мѫченицѣхъ mǫčenicěxŭ |
| vocative | мѫчениче mǫčeniče |
мѫченика mǫčenika |
мѫченици mǫčenici |
Synonyms
[edit]- страстотрьпьць (strastotrĭpĭcĭ)
- подвижникъ (podvižnikŭ)