чинъ

Old Church Slavonic

Etymology

From Proto-Slavic *činъ.

Noun

чинъ • (činŭ) m

1. order
2. rank
3. rule

Declension

Declension of чинъ (u-stem)

	singular	dual	plural
nominative	чинъ činŭ	чинꙑ činy	чинове činove
genitive	чиноу činu	чиновоу činovu	чиновъ činovŭ
dative	чинови činovi	чинъма činŭma	чинъмъ činŭmŭ
accusative	чинъ činŭ	чинꙑ činy	чинꙑ činy
instrumental	чинъмь činŭmĭ	чинъма činŭma	чинъми činŭmi
locative	чиноу činu	чиновоу činovu	чинъхъ činŭxŭ
vocative	чиноу činu	чинꙑ činy	чинове činove

Descendants

• Czech: čin
• Russian: чин (čin)

• Serbo-Croatian: čin
• Slovene: čin