nacija
Hungarian
[edit]Etymology
[edit]naci + -ja (“his/her/its”, possessive suffix)
Pronunciation
[edit]Noun
[edit]nacija
Declension
[edit]| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | nacija | — |
| accusative | naciját | — |
| dative | nacijának | — |
| instrumental | nacijával | — |
| causal-final | nacijáért | — |
| translative | nacijává | — |
| terminative | nacijáig | — |
| essive-formal | nacijaként | — |
| essive-modal | nacijául | — |
| inessive | nacijában | — |
| superessive | naciján | — |
| adessive | nacijánál | — |
| illative | nacijába | — |
| sublative | nacijára | — |
| allative | nacijához | — |
| elative | nacijából | — |
| delative | nacijáról | — |
| ablative | nacijától | — |
| non-attributive possessive – singular |
nacijáé | — |
| non-attributive possessive – plural |
nacijáéi | — |
Serbo-Croatian
[edit]Etymology
[edit]From Latin nātiō (“nation”).[1]
Pronunciation
[edit]Noun
[edit]nȃcija f (Cyrillic spelling на̑ција)
Declension
[edit]| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | nacija | nacije |
| genitive | nacije | nacija |
| dative | naciji | nacijama |
| accusative | naciju | nacije |
| vocative | nacijo | nacije |
| locative | naciji | nacijama |
| instrumental | nacijom | nacijama |
Derived terms
[edit]Related terms
[edit]References
[edit]- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “nacija”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 649