paikko
Finnish
Etymology
From the verb paikata (“to patch”)
Noun
paikko
Declension
Inflection of paikko (Kotus type 1*A/valo, kk-k gradation) | ||||
---|---|---|---|---|
nominative | paikko | paikot | ||
genitive | paikon | paikkojen | ||
partitive | paikkoa | paikkoja | ||
illative | paikkoon | paikkoihin | ||
singular | plural | |||
nominative | paikko | paikot | ||
accusative | nom. | paikko | paikot | |
gen. | paikon | |||
genitive | paikon | paikkojen | ||
partitive | paikkoa | paikkoja | ||
inessive | paikossa | paikoissa | ||
elative | paikosta | paikoista | ||
illative | paikkoon | paikkoihin | ||
adessive | paikolla | paikoilla | ||
ablative | paikolta | paikoilta | ||
allative | paikolle | paikoille | ||
essive | paikkona | paikkoina | ||
translative | paikoksi | paikoiksi | ||
abessive | paikotta | paikoitta | ||
instructive | — | paikoin | ||
comitative | See the possessive forms below. |