dilo

See also: Dilo and dílo

Guianese Creole

Noun

dilo

1. water
   • 2012, Syntaxe créole comparée: Martinique, Guadeloupe, Guyane, Haïti:

     Dilo pa ka monté morn.

---

Louisiana Creole French

Noun

dilo

1. Alternative form of dolo

References

• Albert Valdman, Dictionary of Louisiana Creole (1998, →ISBN

---

Mauritian Creole

Etymology

From French de l'eau.

Noun

dilo

1. water

References

• Dany Adone, The Acquisition of Mauritian Creole (1994)
• A. Syea, The Syntax of Mauritian Creole (2012)

---

Michif

Etymology

From Canadian French de l’eau.

Pronunciation

• IPA^(key): [dɪlo]

Noun

dilo ?

1. water

---

Serbo-Croatian

Alternative forms

• djȅlo (Ijekavian)

Etymology

From Proto-Slavic *dělo.

Noun

dilo n (Cyrillic spelling дило)

1. (Chakavian, Ikavian) work; piece of work; deed, act
   • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):

     zač ti duše nije milo,

     kô, nebore, činiš dilo,

     ča li misliš, pse nečisti,

     živu li me hoć' izisti?

   • late 15th century, Džore Držić, Radmio i Ljubmir:

     Da bi t' se ne zbilo, što te će kobiti,

     Za tvoje zlo dilo Bog te će smjeriti!

   • 1501, Marko Marulić, Judita:

     Slavan se učinih ter čtovan visoko,

     i glas dili mo(j)ih prostri se široko.

   • 1551, Marin Držić, Tirena:

     Potriba nam kaže pr'jateljska srca uprav,

     a dilo ne laže, kad je u srcu ljubav.

   • 1556, Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje:

     Nikogar nemilo da nitko ne ubije

     Na rič ni na dilo ni mu smart želije.

   • 1630s, Ivan Gundulić, Osman:

     ter jak sve što je njegda bilo,

     sve sada se pripovijeda,

     tač sadanje svako dilo

     spovijedaće se unaprijeda.

   • 1759, Antun Kanižlić, Sveta Rožalija:

     To je dilo slatko, zabavljam se š njime,

     ter mi čini kratko premda dugo vrime.

---

Seychellois Creole

Noun

dilo

1. Alternative form of delo

References

• Danielle D’Offay et Guy Lionnet, Diksyonner Kreol - Franse / Dictionnaire Créole Seychellois - Français

---

Spanish

Pronunciation

• IPA^(key): /ˈdilo/ [ˈd̪i.lo]

Verb

dilo

1. Compound of the informal second-person singular (tú) affirmative imperative form of decir, di and the pronoun lo.