učiti
Definition from Wiktionary, the free dictionary
Contents |
Serbo-Croatian [edit]
Pronunciation [edit]
- IPA: /ǔtʃiti/
- Hyphenation: u‧či‧ti
Verb [edit]
ùčiti (Cyrillic spelling у̀чити) impf.
- (transitive, intransitive) to learn, study
- (transitive) to teach, instruct, educate
Conjugation [edit]
Conjugation of učiti
| Infinitive: učiti | Present verbal adverb: ùčēći | Past verbal adverb: ùčīvši | Verbal noun: ùčēnje | ||||
| Number | Singular | Plural | |||||
| Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
| Verbal forms | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona |
|
| Present |
učim | učiš | uči | učimo | učite | uče | |
| Future |
Future I |
učit ću1 učiću |
učit ćeš1 učićeš |
učit će1 učiće |
učit ćemo1 učićemo |
učit ćete1 učićete |
učit će1 učiće |
| Future II |
budem učio2 | budeš učio2 | bude učio2 | budemo učili2 | budete učili2 | budu učili2 | |
| Past |
Perfect |
učio2 sam | učio2 si | učio2 je | učili2 smo | učili2 ste | učili2 su |
| Pluperfect |
bio sam učio2 | bio si učio2 | bio je učio2 | bili smo učili2 | bili ste učili2 | bili su učili2 | |
| Imperfect |
učih | učiše | učiše | učismo | učiste | učahu | |
| Conditional I |
učio2 bih | učio2 bi | učio2 bi | učili2 bismo | učili2 biste | učili2 bi | |
| Conditional II |
bio bih učio2 | bio bi učio2 | bio bi učio2 | bili bismo učili2 | bili biste učili2 | bili bi učili2 | |
| Imperative |
- | uči | - | učimo | učite | - | |
| Active past participle |
učio m / učila f / učilo n | učili m / učile f / učila n | |||||
| Passive past participle |
učen m / učena f / učeno n | učeni m / učene f / učena n | |||||
| 1 Standard Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For the masculine; agent of feminine or neuter gender would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and the auxiliary verb, respectively. |
|||||||
Derived terms [edit]
Slovene [edit]
Verb [edit]
učiti (first-person singular present tense učim, past active participle učil)
- to teach